Što da se radi?

natovariš brigu sa samim sobom, a egoizam iskreće i li igraš ulogu čovjeka, koji je tvrdokoran u svojoj plemenitosti.«

No ni Lopuhov ni Kirsanov nijesu imali vremena teoretizirati i dolaziti do tih prijatnih zaključaka, Praksa je bila obojici prilično teška.

· XXII,

Ponovni česti posjeti Kirsanova mogli su se posve prirodno tumačiti; pet Je mjeseci zapuštao posao, stoga je podruš mjeseca morao neumorno raditi, Sada je nadoknadio zapušteni posao pa” može slobodno raspolagati svojim vremenom, To je bilo tako jasno, da o tom ne flreba ni govorili, Bilo je posve Jasno, ı Vjera Pavlovna nije” uopće o tom mislila, A Kirsanov je igrao svoju ulogu s prijašnjom „neprispodobivom umjetnošću. Bojao se, da će se osramotiti, kad opet dođe k Lopuhovim, nakon svog učenoB razBovora s prijateljem, Bojao se, da će ili pocrveniti od uzbuđenosti, kad opet ugleda Vjeru Pavlovnu, ili da će suviše napadno izbjegavati, da je gleda, ili što sličnoga, Ali je s pravom ostao potpuno zadovoljan sa sobom: prijatan smiješak čovjeka, koji je veseo, što se vraća opet k starim prijateljima, od kojih se morao na neko vrijeme odijeliti, smjeli i bezbrižni razgovor čovjeka, koji nema nikakvih drugih misli, izim onih, koje neusiljeno saopćuje, Kad bi tamo prisustvovala i najgora intrigantka s vrućom željom, da otkrije nešto, što nije u redu, ne bi vidjela ništa, izim čovjeka, koji je

297