Što da se radi?

srećan, što može u prijatnom društvu provesti vrijeme,

Pošto je prvi časak dobro prošao, lo je lako bilo za ostalo vrijeme, Ne treba ni jedne riječi, koja ne bi bila bezbrižna i slobodna, ni jednog pogleda, koji ne bi bio jednostavan, dobar, otvoren i prijateljski.

No i ako se on vladao kao ı prije, ipak oči, koje ga promatrahu, bijahu raspoložene da vide i ono, Što inače ničije oči ne bi mogle da vide. Lopuhov, za koga je Marija Aleksejevna rekla, da je stvoren za monopolno područje, bijaše začuđen s neprisiljenosti, koja ni časak nije ostavljala Kirsanova, te je kao teoretičar sa znanstvenoga gledišla uživao u toj neobičnoj, psihološkoj pojavi, No nije uzalud gSošća pjevala i silila na čitanje dnevnika. Il suviše oštar bude pogled, kad gošća šapće u uho.

Ona je šaptala: zar ne vidiš ovdje ovo, i ako tamo uopće ničesa ne bijaše. I oči nastoje da vide, i ako ništa ne vide, ipak je dostatno i to, što Sledaju, da opaze: da, nešto ovdje nije u redu.

Eto no pr. Vjera Pavlovna ide s mužem i Kirsanovim k Mercalovim. Zašto Kirsanov me pleše na toj priprostoj zabavi, 8dje i sam Lopuhov pleše, jer ovdje vlada pravilo: i ako si sedamdeset godišnji starac zabavlja} se poput ostalih, ako si zapao u njihovo društvo, Ta ovdje se nitko ni na koda ne obazire, svatko ima na umu, — Što više gibanja, što više veselja svima. Zašto Kirsanov ne pleše? Počeo Je plesati; no zašto se skanjivao? Zar je trebalo nekoliko minuta razmišljati o tom, treba li, ne treba li da se dade na taj važni posao? Da nije

298