Što da se radi?

zaplesao, i da nije plesao s Vjerom Pavlovnom, stvar bi postala potpuno jasna. No on bijaše suviše dobar glumac; nije mu se htjelo plesati s Vjerom Pavlovnom, ali je smjesta shvatio, da bi se to moralo primjetiti, Ono njegovo kratko kolebanje, koje ne bijaše u vezi ni s Vjerom Pavlovnom, ni s ičime na svijetu, ostavilo je u njoj maleno pitanje, koje bi ostalo neprimjećeno, da nema gošće-pjevačice, koja šapuće razna, posve ništetna pitanja,

Zašto na pr. kad su na povratku od Mercalovih razgovarali o tom, kako će drugi dan u operu »Puritan«, i kad je Vjera Pavlovna rekla mužu: »Mili, ti ne voliš te opere, Ja ću ići sama s Aleksandrom Matvejićem, on uživa u svakoj operi. Kad bismo ti ili ja napisali operu, on bi je slušao,« Zašto Kirsanov nije pristao uz nju, zašto nije rekao: »istina Je, Dmitrij, ne ću uzeti za tebe kartu?« »Mili« je svagdje prati, otkad ga je jednom umolila za to, stoga je razumljivo, što će i taj puta ići, Otkad ga je umolila: »posvećuj mi više vremena,« on toga nikad ne zaboravlja, što dokazuje kako je on dobar, i kako ga treba ljubiti, No MKirsanov toga ne zna, pa ipak nije pristao uz nju, To su sitnice, koje Vjera Pavlovna jedva jedvice opaža; to su zrnca, koja padaju na vašu, i ako su neprimjećiva, A. na pr, takav razgovor nije zrnce, već krupno zrno,

Slijedećeg dana, kad su na kočiji išli u operu, spomenuše Mercalove ı njihov složan život rekavši, da je to rijetkost, Svi su to potvrdili, a Kirsanov doda: »Da, u Mercalovu je osobito vrijedno to, šio žena može otvarati svoju – dušu pred njim,« Samo to je rekao, i sve troje

299