Što da se radi?

dugo sjedila držeći je u ruci; — skinula nauš-

nicu, i opet zapala u neku zaborav, i mnogo je vremena prošlo, dok se sjetila, da je vrlo umorna,

da nije mogla pred zrcalom stajali, već morala da se zavali u naslonjač, čim je ušla u svoju sobu, da se ima što brže svući ı leći u krevet, i fek što je Vjeročka legla, uđe u sobu Marija Aleksejevna sa služavnikom, na kojem je stajala velika očeva šalica čaja i hrpa dvopeka.

— Jedi Vjeročka! jedi u zdravlje! Sama sam fi donijela. Vidiš, kako majka misli na tebe. Sjedim, pa mislim: kako je Vjeročka išla spavati, a da nije popila čaja? Pijem čaj i sve o tom mislim. Eto, pa sam fi donijela. Jedi, mila moja kćeri! |

Cudan se pričinio Vjeročki materinji glas,

Bio je zaista mekan i dobar, — toga još nije

doživjela. Bez razumjevanja gledala je u mater. Lica su joj gorila, a oči bludile.

— Jedi, ja ću da sjedim ı da te gledam. Kad pojedeš, donijet ću ti drugu šalicu.

Caj, koji je bio pun gustoga, slatkoča vrhnja, prebudio je tek. Vjeročka se naslonila na lakat i pila, — „Kako je tečan čaj, kad je svjež, 6ust i kad u njem imade dosta šećera i vrhnja! Neobično tečan! Sasvim drugačiji od onoga s jednim komadom šećera, koji Je upravo bljutav. Kad ću imati svoj novac, uvijek ću piti ovakav čaj, Hvala lijepa, mamice,

— Nemoj spavati, još ću li donijeti, — Ona. se vralila s drugom šalicom isto tako dobroga čaja. Jedi, ja ću opet sjedili, Casak je sjedila i ćutala, najednom progovorila nekako osobito, sad jedva hvatajući riječi, sad rastežući,

25