Što da se radi?

— Molim te, da prestaneš, Taj razgovor nije na svom mjesfu. :

— Ali zašto, Vjeročko? Ta ja govorim samo o novčanoj probiti, Ljudi, koji nijesu bogati, ne mogu omalovažavati to pitanje. Moj je posao težak, jedan dio toga posla upravo mrzim, _ -

— Samnom se ne smije tako govoriti. Vjera Pavlovna ustane: ne ću dopustiti, da se samnom govori tako nejasnim načinom, Usudi se reći ono, Što si htio! I

— Htio sam ređiy Vjeročko, da bi uzevši u obzir našu probit, bilo za nas dobro... . , ;

— Opet! Šuti! Tko ti je dozvolio, da budeš moj tutor? Ja ću te zamrziti! Brzo je otišla u svoju sobu, 8dje se je zaključala.

To bijaše njihova prva i posljednja svađa,

Kasno uveče izišla je Vjera Pavlovna iz svoje sobe, da pođe k mužu, X.

— Mili moj, bila sam suviše surova prema tebi. Nemoj se ljutiti, Vidiš, da se borim, pa umjesto da me potpomažeš, stao si podržavati ono, protiv česa se borim,

— Oprosti, mili druže, što sam tako grubo navalio. No sad smo se izmirili, pa možemo razgovarati,

— O, da, sad smo izmireni, mili moj, No nemoj da radiš protiv mene, meni je i sa samom sobom teško boriti se,

— Uzalud se boriš, Vjeročko, Imala si vremena, da promisliš o svom čuvstvu, vidjela si, da je ono ozbiljnije no što si u početku mislila, Čemu da sebe mučiš?

20 ; 27...305