Što da se radi?

čekati, već jedite, a ja ću vam reći, kad bude vrijeme za mene.

iz kuhinje ode k ženi, Ona je ležala sakrivši lice u jastuke, Kad je on ušao, ona se irže: — Jesi li ga našao i pročitao! Bože moj, kako sam luda! Nije istina ono, što sam napisala! Ono je buncanje! ~

· — Dabome, druže moj, one riječi ne treba ozbiljno shvatiti, jer si ti bila suviše uzrujana, Takove se stvari drugačije riješavaju. Mi ćemo još dospjeti, da o tom mirno razmislimo kao' o stvari, koja je za nas vrlo važna, A sada

bih ti rado pričao o svojim poslovima. Mnogo sam promjena izvršio, — i vrlo sam zadovoljan, Slušaš 1? Ona i sama ne zna sluša li ili ne sluša, ona može tek reći, da je bilo kako mu drago t. j, slušala ili ne slušala, ipak nešto čuje ali joj nije stalo, da razumije ono, što čuje, Međutim ipak čuje, da on govori o nečem, što nije nimalo u vezi s njenim pismom, — i pomalo je stala slušati, jer živci traže nešto drugo, ne pismo; — i ako dugo nije mogla ništa shvaćati, ipak ju je umirivao hladan i zadovoljan glas njenog muža. Poslije je

počela shvaćati, — Slušaj, jer su to za mene važne stvari, govorio je neumorno Lopuhov, nakon pitanja: »slušaš li?« — Da, to su za mene vrlo prijatne promjene, — i om potanko pripovijeda, Ta ona gotovo sve to znade, no svejedno — neka pripovijeda, — on je tako dobar!

A on jednako priča, kako su mu lekcije dodijale, i zašto su mu dodijale, i kako mu posao u tvornici nije dodijao, jer je važan, ima upliva na ljude u tvornici; zatim kako on

309