Što da se radi?

me od tih ljudi, od tih gnjusnih ljudi! — Skočila je i pritrčala k časniku: — Serž, i ti si takav ? : Ne, ti si bolji, („bolji“, llegsmatično potvrdi vojnik). Žar to nije gnjusno ? .

— Gnjusno je, Julijo.

— Pa ti šutiš? Ti to dopuštaš? Potvrđuješ? Sudjeluješ ? Š

— Dođi k meni, na moja koljena, draga Julijo. — Stao je maziti i ona se smirila, Kako te ljubim u ovakvim časovima! Ti dobra ženo! Zašto ne ćeš da se vjenčaš samnom ? Toliko sam te puta već molio! Pristani već jednom! ~

— Brak? — Jaram? Predrasuda? Nikada! Zabranila. sam l, da govoriš o tim glupostima, · Nemoj da me ljutiš! Ali,.. Serž, dragi Serž! Zabrani mu! On se tebe boji! Spasi Je!

— Julijo, budi mirnija! To nije moguće, Ako ne bude on, bit će drugi, a to je svejedno, Eto, . vidiš, već i Žan hoće, da mu je otme, a takovih Zana ima na lisuće, ta fi znadeš, Ne možeš je od sviju sačuvati, kad mati hoće da trguje kćerkom, Glavom ne možeš zida probiti, kažemo mi Rusi, a mi smo pametan narod, Julijo, Vidiš, kako Ja mirno živim, pošto sam primio taj ruski princip, | | -

— Nikada! Ti si rob, Francuskinja Je slo- ~

bodna, Francuskinja se bori, — ona pada, ali -

se bori! Ja toša ne ću dozvoliti, Tko je ona? o)

Gdje stanuje? Znaš li? _ — Znadem. 95

— Hajdemo k njoj. Ja ću je (predupredIiti) upozoriti,

— Noću, u jedan sat? Hajdemo radje spavati, Do vidova Zan! Do vidova Storešnikov!

3 33