Što da se radi?

To bi opazilo i slabije oko, a Julija je imala - gotovo oštrije oči od same Marije Aleksejevne. | Francuskinja je otvoreno I7javila — Drago dijete, vi se začudiste opazivši _ čovjeka, pred kojim ste doživjeli uvreda. Moj je muž lahkomislen, no ipak je bolji od drugih vjetrenjaka., _ Oprostite mu mene radi; ja sam došla k vama s najboljom nakanom. Satovi za moju nećakinju _— jesu izlika, koju treba podržavati. Odsvirajte štosod kratkoga, — zatim hajdemo u vašu sobu, da razgovaramo, Slušajte me, dijete moje. 1 Zar je to ona ista Julija, koju poznaje sva aristokratska, petrogradska mladež? Zar je to ona ista Julia, koja često izbacuje izreke, od - kojih se zacrvene mnogi vjetrenjaci, Ne, to je kneginja, do koje još nigda nije doprla gruba TIJCC, O Vjeročka sjedne glasoviru, dok je Julija sta_jala pored nje. Serž se raspripovijedao s Marijom Aleksejovnom, da izvidi, kako zapravo ona stoji prema Storešnikovu. Nakon nekoliko je časaka Julija zaustavila Vjeročkino sviranje, obuhvatila je oko pasa, prošla ovako nekoliko puta sobom i zatim je odvela u drugu sobu. Serž je rastumačio, da je njegova žena zadovoljna sviranjem Vjeročke, ali želi s njome razgovarali, Jer je potrebno, da se upozna i karakter učiteljice i t. d., | pa je iznova sveo razgovor na Storešnikova. Sve je to bilo lijepo, ali je Marija Aleksejevna ipak otvorila oči i stala sumnjati, — Milo moje dijete, rekla je Julia, kad se našla u Vjeročkinoj sobi, — vaša je mali zla _ žena. Ali da znam, kako mi je s vama razgovarati, molim vas, kažite mi, kako i zašto ste

_ 40