Što da se radi?

iz svoje sobe, pa je mogao govorili samo s Marijom Aleksejevnom, Marija Aleksejevna je dabome rekla, da je to za nju velika čast, no kao ljubeća mati mora doznati volju kćerke, stođa moli, da sutra dođe po odgovor.

— No, pametna je moja Vjerka, reče mužu Marija Aleksejevna, začuđena naglim preokretom, _— vidi, kako ga je dobro uhvatila. A ja sam mislila i mislila, nijesam znala, što da radim, Bojala sam se, da će me mnogo muke stajati opet a privabiti, mislila sam, da je stvar propala, a ona, moja golubica, nije mi posao kvarila,

već vodila k dobrom cilju, znala je, kako treba”

postupati. Mudra je!

— Gospod daje mudrost malenima, — reče Pavel Konstantinić, a

On je rijetko kada sudjelovao u bučnom životu, Ali Marija. je Aleksejevna bila čuvarica dobrih običaja, pa u tako važnom slučaju, kao što je prosidba kćeri, predala je mužu ulogu, koja po pravu pripada glavi obitelji i vladici. Pavel Konstantinić i Marija Aleksejevna sjedoše

ma divan, jer to je najsvečanije mjesto, pa-po-

slaše Malrjonu, da moli gospođicu, neka bi izvoljela doći. |

— Vjera, — počne Pavel Konstantinić, Mihail nam je Ivanić iskazao čast i zaprosio tvoju ruku. Mi, kao ljubeći. roditelji, odvratili smo, da te siliti ne možemo, ali da nam je vrlo milo, Ti ćeš kao dobra i poslušna kćerka, kakovu te poznajemo, vjerovati našem iskustvu, mi se nijesmo ni usudili takvoga mladoženju od Boga tražiti, Pristaješ li, Vjera?

— Ne, reče Vjeročka.

54