Što da se radi?

Ana je Petrovna jaukala i jaukala, dva puta. pala u nesvijest, — u prisustvu same sobarice, dakle je bila vrlo ogorčena, P_ poslala po sina. Sin je došao.

— Mišelj, je li istina ono, što čujem? {ton gnjevno — stradalački).

— Sto vi čujete, maman?

— Da ste vi ponudili ruku onoj... onoj... onoj... kćeri našega upravitelja?

„Jesani, midiHadi -

— Bez da ste pitali mene za savjet,

— Htio sam fražiti vašu privolu nakon što sam dobio njenu,

— Mislim, da si mogao biti više siguran o njenoj privoli nego o mojoj.

— Maman, danas je uobičajeno, da se najprije pita djevojka, a poslije se OOU rođacima. “Boj je Eyoj običaj? Ti ćeš ustvrditi, da je uobičajeno takodjer i to, da se sinovi iz boljih obitelji žene bogzna s OOU a majke da moraju na to pristati?

— Ona, maman, nije bogzna tko, ı kad je upoznate, sami Ćete se uvjeriti o tom.

— Kad je ja upoznam! — Ja je nikada ne ću upoznati, Onda ću odobriti tvoj izbor! Zabranjujem ti svaku daljnju misao o tom. Cuješ. li? —-· zabranjujem,

— Maman, danas nijesu fakvi običaji Ja nijesam maleni dječarac, da me vi vodite za ruku. Znam i sam kuda idem,

— Ah! Ana Petrovna zatvori oči,

Mihail je Ivanović pred Marijom Aleksejevnom, Julijom i Vjeročkom popustio, ali one su Žene umne i karakterne; dok je tu, što se

57