Što da se radi?

s -

dogodilo i Napi: leonu nakon bitke kod Wiaterloa,

kad se ispostavilo, da je maršal Gruši glup kao

Pavel Konstantinić, a da Lafajet bunca kao Vje-

ročka. Napoleon se borio, borio, tvorio čudesa,

ali nije ništa isposlovao, mogao fek da makne rukom i reče: „odričem se svedđa, neka radi

svaki ono, što hoće sa sobom i samnom.”

— Vjera Pavlovna! Vi me odbijate ?

— Sudite sami, može li drugačije biti, ·

— Vjera Pavlovna! ja sam vas žestoko uvrijedio, kriv sam, zaslužujem kazan, ali ne mogu podnijeti vašega oflkaza — i tako dalje i tako dalje. ·

Vjeročka je slušala nekoliko časaka; napokon, treba prekinuti — teško je to,

— Ne, Mihail Ivanić, dosta je, prestanite, Ja ne mogu pristati, ;

— Ali kad je tako molim vas za Jedno smilovanje. Vi još sada odviše živo osjećate uvredu, koju sam vam nanjeo... ne dajte mi sada odgovor, puslite mi vremena, da zaslužim oproštenje od vas, Ja vam se pričinjam nizak, podao no počekajte, može biti, da ću se popravili, upolrijebit ću svu snagu na to! Pomognite mi, ne ofkazujte mi, počekajte, ja ću vas u svemu slušati. Vidjet ćete, kako sam pokoran! možda ćete i Što dobroga u mene naći, samo dajte vremena.

— Meni vas je žao, reče Vjeročka. — Vidim iskrenost vaše ljubavi {Vjeročka, to još nije ljubav, to je mjera svačesa blatnoša i đadnoga; — ljubav nije takova; ne voli svaki ona ženu,

kome je neugodno, što ga odbija, — ljubav nije takova, — ali Vjeročka toga još ne zna pa je ganuta), — hoćete, da vas ostavim bez odgo-

63.