Što da se radi?

__——

_ vora, — izvolite. Ali vas uvjeravam, da otezanje ne vodi ni kuda. Nikada vam ne ću drugačije odgovariti ko danas. :

- — Ali ja ću zaslužiti, zaslužiti drugi odgo_ vor, vi me spasavate! — pograbio je njenu ruku _i stao je ljubiti,

Marija je Aleksejevna ušla u sobu i u porivu čuvstva htjela blagosloviti dragu djecu bez Iormalnosti t. j. bez Pavla Konstantinovića, zatim pozvati njega i blagosloviti svečano. Storešnikov je uništio polovicu njene radosti objasnivši JOJ s poljupcima, da Vjera Pavlovna nije pristala, ali da ga nije ni odbila, već odgodila odgšovor. Loše — no ipak dobro, kad se poredi s onim, šlo je Bilo

Storešnikov se pobjedonosno vratio kući, 1 opet se na pozornici pojavljuje kuća i opet Ana Petrovna mora da pada u nesvijest,

Marija Aleksejevna nije znala, što da misli o Vjeročki, Ona je govorila i kanda postupala protiv volje matere. Ali izašlo je, da je kćer nadvladala sve poteškoće, s kojima se već nije mogla boriti Marija Aleksejevna. Ako će se suditi prema toku-· stvari izlazi: Vjeročka hoće isto, što i ona, Marija Aleksejevna; ali pošto je učena ı istančana izrađuje svoj material drugim načinom. Ali ako je tako zašto da ne kaže Mariji Aleksejevni: matuško, ja hoću isto, što i vi, budite dakle mirni! Ili nije možda tako puna zlobe prema njoj, da i onu stvar što bi.je one morale zajedno „voditi, hoće da vodi bez nje? Što oteže s odgovorom, to je Mariji Aleksejevni jasno; ona hoće da iškola mladoženju tako, da bez nje i disati ne može, i prisiliti Anu Petrovnu na pokornost. Očito, ona je lukavija od same Marije Alekse-

64