Što da se radi?

čniku obezbjeđen život, već kod prve prilike napustiti medicinu i baviti se kojom od njenih pomoćnih znanosti, t j, — lHziologijom, kemijom ili sličnim. Međutim svaki od tih ljudi dobro znade, da bi, primivši se prakse, u tridesetoj dodini stekao glas, u trideset i petoj osigurao cijeli život, a u četrdeset i petoj se obogalio. No oni misle drugačije. Vidite, medicina se nalazi u povoju, tako da za sada ne treba liječiti, već pripravljati budućim ljekarima materijal za mogućnost liječenja, I oni, zbog koristi ljubljene nauke, — oni sirastveno vole grditi medicinu; ipak posvećuju sve svoje sile njenoj koristi, odriču se bogatstva, zadovoljstva ı živu u bolnicama, baveći se zanimljivim za nauku istraživanjima, seciraju žabe, anatomiraju stotine lješina svake gdodine i kod prve zgode ustroje kemičke laboratorije, Kolikom strogosti ispunjuju oni tu veliku zadaću, ovisi dakako o tome, kako se uređuje njihov domaći život, Ako nije zbog rodbine, uopće se ne bave praksom, t, J. Živu siromašno; ali ako zahtijevaju obiteljske prilike, bave se praksom tek toliko, koliko je neophodno potrebno — 1. j, u vrlo malenim dimenzijama, i liječe samo one ljude, koji su zaista bolesni, i koji se zaista mogu liječiti kod današnjega siromaštva nauke, LL j. bolesnike, liječenje, kojih se nikako ne isplaćuje. Među takve su ljude pripadali Lopuhov i Kiessanov, Oni su te podine svršavali studije pa su objavili, da će polagati ispit za doktora medicine. Sada su obojica radili na disertaciji i uništavali veliku množinu žaba; obojica su izabrali kao svoj specialitet živčamni sustav; radili su zajedno, ali zbog forme diserfacije bio je posao podijeljen: Jedan je zapisivao

775