Što da se radi?

· Ne, to nije čudnovato, Vjeročko. Takovi ljudi, kao Lopuhov, vladaju magičnim riječima, koje privlače svako ožalošćeno, uvređeno stvorenje. Njihova im vjerenica kazuje takove riječi. Nego to je čudnovato, Vjeročka, — ali ne nama dvoma, — šio si tako spokojna. Misle, da je ljubav ne= mirno čuvstvo. No ti ćeš zaspali mirno poput djeteta i ne će le uzbuđivati, ni uznemirivati nikakvi sni, — može bili ćeš snivati o veselim djetinjim igrama ili plesu, veselo i bezbrižno. To je drugima čudnovato; ti ne znaš, da je t0 čudnovato. Nemir u ljubavi — nije sama ljubav, taj nemir pokazuje, da nešto nije, kako treba, a ljubav sama je vesela i bezbrižna.

„Kako je to čudno," misli Vjeročka: — ta ja sam i sama mislila i čuvstvovala o svemu, što je on GOVOTIO, 1 O siromasima i ženama, 1 O tom, kako treba ljubiti. Otkuda to meni? Jesam li to našla u knjićama, koje sam čitala? — Ne, tamo toga nema: tamo je sve napisano sa sumnjama i uvjetovano i sve je kanda neobično i nevjerojatno. Kao lijepa maštanja, koja se ne će ostvariti! A meni se pričinjalo sve ono prostim i jednostavnim, bez čega se ne može biti, da će sve onako biti, i da je onako najsigurnije; mislila sam, da su ono najbolje knjige. Evo, uzmimo George Sande-ovu, tako je dobra i plemenita, ali i ona samo mašta! A naši? — oni toša uopće nemaju. Ili na pr. Dikkeus, — i on toga imade, ali kao da sam u to ne vjeruje; jedino želi, pošto je dobar, a pri tom znade, da je to nemoguće. Kako oni ne razumiju, da se bez toga ne može, i da je baš to neophodno, i da će se tlo poslići, da ne će biti siromaha, ni nesretnika. Ta zar oni lo ne propovjedaju? Ne, — njima je samo

90