Što da se radi?

žao, ali oni misle, da će uvijek tako ostati, nešto bolje, — no zapravo jednako.. Oni ne govore o onom, što sam ja mislila. Kako bi oni tako govorili, ja bih znala, da umni i dobri ljudi fako misle: uvijek sam mislila, da samo Ja tako mudrujem, pošto sam luda djevojka, a izim mene · nitko tako ne misli i nitko se tome ne nada, On kaže, da je njegova, vjerenica razjasnila svima, koje je ljube, da će sve tako biti, kako se meni pričinjalo. Razjasnila je tako lijepo, da su se svi užurbali, da što prije to urede. Kako je umna njegova vjerenica! No tko je ona? Doznat ću svakako. Da, lijepo će bit, kad nestane siromaha; nitko ne će vršiti sile nad drugim, svi će biti debri, veseli i srećni , . .

S tim je mislima Vjeročka zaspala ı tvrdo spavala.

Ne, Vjeročka, nije čudnovafo, što si to promislila i primila k srcu ti, jednostavna djevojčica, koja mnijesi čula n imena onih ljudi, koji su to naučavalhi i dokazali, da. tako mora biti, - da će lako biti. Nije čudnovato, što si shvatila i uzela k srcu misli, koje ti nijesu Jasno predočile ivoje knjige: tvoje su knjiše pisali ljudi, koji su takve misli naučili, dok su one još bile samo misli, pa su se činile neobičnima, lijepima, pa lo Je bile sve. Sada se, Vjeročka, te misli · jasno vide u životu, pa su napisane druge knjige po drugim ljudima, koji nalaze te misli dobrima, i u lom nema ništa čudnoga, Vjeročka; te se misli šire u zraku poput mirisa cvijeća u polju: one svakamo prodiru, ti si ih pače čula od svoje pijane majke, kad ti je govorila, da treba živjeti, i zašto treba živjeti varanjem i krađom; ona je . htjela da govori proliv tvojih misli, ali je razvi-

91