Student

Niraberški principi i međunarodno pravo (odlomak) Pojam medjunarodnog krivičnog dela

Autori koji su se bavili Međnnarođnim krlvifnim pravom pre poslednjeg rata predlagall su naJCeSće formalne definicije Međunarodnog krlvičnog dela koje sn se oslanjale na nauku internog krivičnog prava. Jedina razlika bila bi u tome ito se kazna »primenjnje n ime saveza država« 111 međunarodne zajednice rvespazijan Pela). lako Je to tako, definieijom nlje data suitina Međunarodnog krlvlčnog dela, njegov mapojam koji Je za Međunarodno krlvično pravo daleko važniji ođ analognog pojma u državnom Krivičnom pravu. Ovde, naime, treba iznaći zasto se pojedlne radnje smatraju takvim da sn međunarodna zajednica, pa i čitavo čovečanstvo, zalnteresovaco za njlhovo sprečavanje kažnjavanjem odgovornib učlnilaca, i koja su to dela koja treba takvim proglaslti. Zato nije dovoljno reći da su međunarodnl zločini oni koji imaju u vidu međunarođne konvencije. Trajnin Je pređlagao svoju đefiniciju; međunarodno krlvično đelo Je, po njemu, »napađ na osnove međunarodnib veza«. Pokazalo se da iraa đela okvalifikovanih kao medunarodnl zločlnt koje ova definielja ne bi obubvatila. Kvinsi Rajt je međunarđno krivično delo pokušao da odredi kao delo učinjeno »s пашеrom povrede nekog osnovnog interesa koji štlti Međunarodno pravo... a koje ne bi mogio biti odgovarajuće kažnjeno ođ redovnog krivičnog sudstva ma koje države.« Ova je definicija veoma široka 1 ima verovatno u vidu buđući razvoj međunarodnog krivlčnog prava. Međutim, treba sagledati kriterijum I uzroke koji su doveli do toga da se danas izvesno ponašanje indiviđue smatra međunarodnim ziočinom. Delicta iurls gentium pomlnju se i kod klasičnib pisaca. Mnogim konvencljama države su se obavezalo da će zajednički, ili pomažući jedna đrugu, goniti izvršioce Izvesnlh krivičnih dela koja su 1 saml njlhovl krivlčn! zakoni poznavali kao takva. Reč Je bila o krtvlčnim delima koja mogu da ugroze interese više država 1 čije se izvršenje preduzima u medunarođnim razmerama. Ali takva đela nisu doslovno uneta u pomenute međunarodne pravne akte. već Je Izbor redovno diktirala prilika. Postoji tenđencija da se ta dela smatraju oblčnim zločinima somraunis lurls za koja se» Izuzetno ne priraenjuje načelo terltortjalnog važenja krivičnlh zakona pojedine države.« S ovlm se možemo složiti utoliko štp se zaista svima njima ne napada neki OSNOVNI INTERES čovečanstva kojl bl svakako trebalo da bude opšti zaštitnl objekt međunarodnih krivičnib đela.) Komisija UJedinjenih naclja razlikuje pored delikata protlv mlra 1 bezbcdnostl čovečanstva, Još i dela ođ kojih dolazi do sukoba krivičnih zakona l »takve stvarl« (suche matters) hao što su piraterija, trgovina opojnim drogama itd. (sledl nabrajanje). Ov» poslednja dela pretstavljaju ustvart krivična dela utvrđena međunarodnim konvencljama. Komisija mora da ih nabraja nemogući da nađe nlšta zajedničko kod svih njih.) Posle ovog rata međunarodnlm zločlnima se nazlvaju dela stavljena na teret optuženim pred međunarodnim vojnlm sudovima. Ona su »napadl na međunarođne ođnose, izražen! u narušavanju mira Ш u povredama čovečnosti u miru i ratu«) ovo Je definicija koju sli dali Srzentić i Spajić n svom »Krlvičnom pravu« smatrajući da ona »odgovara sadašnjem ste-

penu razvitka međunarođnog krivifnog prava« i dopuštajući proširenja ovog pojma u budućnosti.) Komlsija Je, po nalogu OUN Izradila, proSlrujućt pojmove dela tz statuta međunarodnog vojnog suda u Nlmhergu nacrt Međunarodnog krlvičnog zahonika koji se zove Kodeks đelikata protiv mira l bezbednostl Covečanstva. O karakteru ostalih đela koja Imaju neku vezu sa međunarodnopravnim regulisanjem. ona se nlje izjasnila, Pošto se ovde bavimo samo zločinima pređvlđenlm nirnberšklm statutom I priznatlm presudom nlrnberškog suđa, dovoljno Je da utvrđimo, imajući и vldu Inđlvidualno izvršioitvo ovib dela, đa *u to dela pojeđinaca koja pogađaju izvesne osnovne invetrese međunarodne zajednice (kakva ona danas postoji) rair, bezbednost država 1 grupa IJudi i na Cije izvršioce ona, štiteći te interese, teži da prlmeni, i u izvesnim slučajevlma Je i primenila, krlvične sankcije. Pravilo nullum crimen sine lege u međunarodnom krivičnom pravu Najvise naglašavana zamerka pravu statuta medunarodnog vojnog suđa ukazlvala Је na to da Iz'fcesne radnje koje su njime proglašene za zločlnačhe nisu blle zabranjene u vreme had su ih optuženi prednzimail a napose da i za one koje su biie zabranjene nije bilo mesta krlvičnoj ođgovornosti pojedlnaca. Vrlo Je teSko odgovoriti na pltanja vaii U pomenuto pravllo u međunarođnom knvičnom pravu. Po* znato je, da je maksima o prethodnoj određenostl kažnjivog đela plod relativno visokog stupnja razvltka krivičnog prava i da Je pravo u nastojanju 1 ргvim fazama postojanja ne poznaju. Međunarođno Rrlvlčno pravo je jedno takvo pravo l,’ kaho nekl tvrđe, teško je zamisliti njegovo napredovanje sputano ograničenjem koje pretstavlja striktno poštovanje ovog princlpa. Osim toga, l njegovo značenje u medunarođnom pravu teško se može određlti, vodećl računa o važnostl običaja kao izvora toga prava. (Sta Je »lex« u međunarodnom pravu? Trajnin misli da su to plsani izvori ugovori, ali ipak nalazi da se prlncip ne bi kršio kažnjavanjem hltlerovaca. Slk. iako se obara na zločine protlv mira 1 ličnu odgovornost za akte države, ovo načelo sbvata isto tako usko i tvrdl da Je njegovo postojanje u međunarodnom pravu nemoguće dokazatl praksom i da se na njega u Nirnbergu nije ni moglo pozlvati). 8 đruge strane., ,ne sme se đopustlti potpuna пеsigurnost koja bi u tom slučaju nastala. Stoga se mnogl zalažu za to načelo premda se ono nekada može grubo kositi sa zahtevima u međunarodnoj kriminalnoj politici sa zahtevima međunarodne kriminalne politlke. Takav Je slučaj bio i sa kažnjavanjem hltlerovaca, čija se zverstva nisu mogla nl zamislitl, a kamoll unapred precizno okvalifikovati kao zločlni po međunarodnom pravu. Zbog toga, za celo, nisu mogla ostati nekažnjena. Nirnberški statut Je, nalazeći novu konkretnu primenu za postojeća naćela o čovečnom postupanju u ratu itd., morao đa povredi strogo uzet princip legaliteta. No, ovo nužno i opravdano prenebreganje nije ipak znak da se pravilo nullum crimen sine lege u evojoj biti ukloni iz međunarođnog prava. Vojin DIMITRIJEVIC

КОНКУРС

Редакција „Студента” расгшсује конкурс за кратку цриповетку. Прва награда —, —. —. —. 10.000 динара Две друге награде 5.000 Две треће награде ш> 3.000 Четврта награда 2.000 ” Право учешћа у конкурсу имају сви чланови Савеза студената Југославије. Радовс слати потписане пшфром на адресу: Редакција „Студент” Балканска бр. 4/IV, са напоменом да се улућује за конкурс. По објављивању резултата, награђени аутори поднеће дупликате конхурсних радова. Максимална дужина радсва је 4 стране са проредом. Радови се примају до 20 априла 1955 године. Састав жириа биће накнадно објављен. Редакција „Студента”

3.000

БЕОГРАДСКИ КЊИЖЕВНИЦИ ГОСТИ ВАЉЕВСКИХ СХУДЕНАТА Удружење студената Ваљева организовало је прошле недеље у Ваљеву књижевно вече. Гости ваљевских студената били су београдски књижевници Славко Вукосављевић, Младем Ољача и Предраг Палавестра, као и индиски књижевник Субхо Тагора. Индиски књижевник Субхо Тагора прочитао Је и своју песму „Шу_ мадиски чај“ коју је истог дана написао у Ваљеву инспирисаи лепотама Шумадије. Рукопис је поклонио Ваљевском музеју. За узврат, ваљевски студенти поклонили су му гусле и народну ношн»у. Књижевмипи су сутрадан у гимназији одржали невезан разговор о савременој литератури. М. ЈЕВТИЋ Усмене повине енглеске групе У четвртак 24 марта о. r, у сали Народних хероја на Природно-математичком фаиултету секција удружења студената ен глеске групе Филозофског факултета одржала је успеле усмене новиие на којима је присуствовало преко 500 студената. У програму су учествовали новинари Зуко Џумхур, Зоран Жујовић, Ђука Јултгус и члано ви драме Југословенског позоришта међу којима и Ирена Колесар. »VOZILO« Ljubiše Jovanovića

Američki pozorišnl žargon ima izraz »vehicle« (vozilo) da označi komađ koji nema naročite vrednosti, аћ jednom glumcu, zvezdi, pruža prihku da u njemu da veliku kreaciju. Taxvo đelo nije velika literatura, ali kroz velikog interpretatora može ća pretstavlj« značajan pozoriSnl događaj. Ne znam da li bl se medu dramama koje smo u poslednje vreme vldell mogao naći bolji primer »vozila« od »Prem.jere u Njujorku«. Ovaj komad hberalno nastrojenog Klifotda Ođesta u кошв se on, posle sodjainlh sukoba u »Zlatnom dečaku* i u jednočinkl »Cekajučl Leftija«, bavl »novim suparhikom čovckovim samlm čovekom«. đosta je daleko od Itpunjcnja ovakvih nada koje je plsac u njega polagao. Pslhološka anallza jedne bračne vezc koja se vr*i na reallstičkoj pozadlni pozoriSnog života, toiiko Je neuverljiva 1 neđorečena da Je u draml ostaio samo nekohko živahnljih aklca zakullsnog žlvota (vrlo neprodubijenih, samo površinslci ilustrativni) 1 Jedna velika mogućnost uloga Franka FJdžlna. Postoje dve vrste vellkih glumačkih ostvarenja. Glumd mogu. prvo, da dostojno i u punoj meri donesu na scenu čuvene likove iz pozorišne knjlževnosti kojl žive već i među kwicaroa tako јако i bogato da su retkl oni kojl se usuđuju da taj život pokušaju da sačuvaju 1 na scenl, a kamoli da rou dodaju štogod. Te su uloge još kao pisan tekst vrednostl koje služe za porcđenje raznih reproduktlvnih dometa. S druge strane postoje manje-više uspeio naznačene uloge kod kojih sve zavisi od interpretatora, Vrednost ovakvih tekstova je u tome što su otkrili lli stvorili izvesne sliuaoije koje su istlnskl patetične životne Ш veoma složene, te značajnoj giumačkoj ličnosti pružaju priliku da u okviru Jedne osnovnc trasc ispolje bogatstvo svoje umetnosti. Ovakvi uspesj naročito su dragocenl za glumce: ta su cstvarenja mnogo više njegova ncgo piSCeva. lako nije naslovna (drama se u originalu zove »Provincljalka« što se odnosl na Džordži Eldžin), uloga Franka Eldžina bila Je takva prillka za Ljubišu Jovanovića. Donoseći llčnost velikog glumca-alkoholićara, čoveka stvarne dobrote, all slabog karaktera, njemu je. mada složenost iičnostl nije očigledna 1 valjano razrađena od pisca, sam nlz đogađaja i doticaja s druglma pružao prillku da uporedno živi u neliko siojeva. Zaista, za glumca velikog iskustva i opšime izražajne skale veliko je zađovoljstvo da igra 1 nežnog. slabog muža, 1 sitnog intriganta, 1 Ijubaznog. superiornog »stara«, i da najzađ, kroz dvostruku glumu, gluml velikog glumca. Ljubiša Jovanovlć je to učinio s takvom lakoćom 1 s takvim obiljem spontano nadenih sređstava koja opet nikada nisu bila nl trik nl rutlna, da je užlvanje u posmatranju ove od glumca obogaćene psihološke studlje bilo utoliko veće, što se nlsu osećali tragovl nlkakvog tegobnog rana. U vellkom bogatstvu boja cčuvana je Clsta jeđnoetavnost koja krasi svako гешек delo. Sećajućl se veliklh ostvarenja ovoga prvaka Narodnog pozorišta u delima stanđardnog repertoara. ne pamtimo ni jednu njegovu ulogu iz »druge vrste« koja je ostavlla jači utisak ođ ove. V. DIMITRIJEVIC

TEŠKO LETOVANJE ISPITNA PRETSTAVA »NA LETOVANJU« MAKSIMA GORKOG

Jedno slabo dramsko sočlnjenlje Maksima Gk>rkog poslužllo Je kao ispitno građivo studentlma Akademije za pjozorišnu umetnost klase gltime Ш godlne profesora Mate MiloSevlća. izbor za ovakvu vrstu isipita nije lako načinltl, pošto treba zahvatlti sve studente klase i đati im bar najmanji scenski mikrokozam. Međutlm, ovog puta izbor je bio 1 pogrešan i grešan, јег su mladi glumd imali da se bore sa jednom đramskom rekom koja ih Je često potapala. Drama »Na letovanju« rasut je dramaturški mozaik Makslma Gorkog. To nije drama stablo, to je dram iverje. Razvučena na načln sentlmentalnog putovanja, sva u tome đa pružl jedan smer svakoj llčnostl 1 da je kaleml izvesnlm refleksljama razočarane Inteligenoije oblomovske Rusije, razuđena u đogađajima člje Je dram sko važenje često na nultom stepenu, • delo »Na letovanju« bio je onaj ispltni trenutak kađ se student i poređ znanja 1 veštine uvall u trlsta znojeva. јег Je pltanje uopšteno, kabasto. golemo. Zahvaljujućl svesrdnoj ruci 1 pedagoškoj režljl Miroelava Belovlča, mladl glumci studentl imali su svojih rrelih trenutaka 1 pokazall Jednu pristojnu školsku spremu. Ređitelj je pokušao da brzim ulaženjem ličnosti spreči onaj umrtvljeni ritam prtpoveđanja 1 meditiranja.

M .MIRKOVIC