Student

DO SARKAZMA I NATRAG

■ PAVLE KOVAČEVIĆ:

• I TUĐA PROLIVENA KRV IMA CRVENU BOJU • ZLI JEZICI TVRDE DA JE MOGLO ВГГI I GORE • PROMASILI SMO CILJ. TREBA. PONOVO PUCATI • COVEK JE VELIKA STVAR! L.

BEĆARAC

Kad iziđoh ispred kafanice pogrešno su cvrkutale ptice II ie rano a možda je kasno tu tni nešto nije sasvim jasno Mesečina napadala slana otkud simce u sred bela dana Desno sunce levo mesec stari paze da se zemja ne pokvari

MILJENKO 2UBORSKI

INTERPRETACIJE

IZNENAĐENJE Student odveo devojku u poslastičamicu. Hoćeš li da piješ kafu ili čai sa limunom? Hm, nisam znala da ovde može da se dobije kafa sa limunom? * * * Student se žall društvu: Nočas me je odrao jedan taksista... Kad si hudala! primeti neko. Zašto nisi išao tramvaiern? Нш, još nikad nisam »pozaiml jivao« tramvaje presliša se začuđeno student. BOŽJE ZAPOVESTI Hvall se student: Moja devojka je jako pobožna. Otkud znaš? Kako otkud! šest dana dolazi kod mene u stan, a sedmi me pozove kod sebe na ručak! POUZDANJE Mora da je lepo imati muža kaže studentkinja jednoj udatoj koleginici. —Kako misliš? pita ova, držeći bebu u naručju. Pa imaš na koga da se osloniš... Grešiš, draga moja! Da sam se ja na moga muža oslanjala. ne bih imala ni ovo u naručju. CESTITKA Nedavno je u emisiji »Pozdravi i želje« (Radio-Beograd, II program) emitovana sledeća čestitka: , . »Dragom M. .N. čestntaju odlazak u Armiju supruga Mica, roditelji i komšija Tikomir.« STARAC šta radi tvoj sin? pi* ta priiatelj prijatelja. Studira. A šta će biti kad završi? Starac.

zašto se borimo?

Kad se gleda neka predstava koja se sastoji iz kratkih filmova, stiče se utisak da se ne gleda veći broj filmova nego samo jedan, a da pojedmi filmovi niisu ništa dnigo, nego sekvence tog dugog filma .Poznato je od kakve je važnosti za koji će kadar da stave pre a koji kasnije, sa koliko truda oni odmeravaju dužinu kadra i ono što žele da naglase. Na festivalima kratkog filma kocnačnu montažu (do koje reditelji Ijubomomo drže) vrše članovi žirija, ili onaj ko sastavlja program za pojedine večeri. Otuda je utisak o filmu promenljiv zavisno od konteksta koji čine ostali filmovi. Za te transformacije sigumo nije kriv film. On je materijalno uvek isti, ali na njega utiču mnoge stvari. Džon Keidž kaže da na koncertu ne čuje samo tonove koji dolaze od instrumenata sa pozoraice nego i šuškanje papira za bombone, kašljucanje, škripanje stolica, tihi šapat. TV VELIKI GRADITEU NOVČG UKUSA U jednoj Ijubavnoj sceni iz filma »Ljubavni slučaj« Makavejeva, odnos muškarca i zene nadovezuje se na TV program. koji pnkazuje šenje zastarelog. Taj uzrocno-posledičm odnos ima više slojeva. Pored metafoncne i narativne •nostoji i perceptivna veza u kojoj se ta dva prizora sjedinjuju u kinestetički jedmstven prizor tela u rušilačkom naporu i strasti. TV je još izrazitiji primer za tezu iz prvog odeljka. Ljudi se varaju ako misle da gledaju na televiziji Ben Kvika, reklame, dnevnik, opet reklame neku zabavnu emisiju, nlm, kultumo prosvetni program i zadnje vesti. Ne, gledaju uvek jedan film, jer na koji ćemo načm i u kom raspoloženju da gledamo dnevnik, zavisi od toga kakav je bio Ben Kvik, a od neke nesreće ili masakra u Vijetnamu, od premlacivanja u nekoj craačkoj četvrti USA zavisa kako ćemo da pratimo film na TV. . Ponavljam to stoga Stp mishm da je ta poiava sinkretičnog opažanja, presudna za danasnji način filmskog mišljenja, kako stvaralaca tako i publike. Otuda je film tako široka i razgranata oblast delanja. Varaju se svi ko.ii misle da takozvani filmski esej ili filmska zuraalistika nisu film jx> sebi, da ne podrazumevaju filmsku režiju, da tu nema prave drame i da je sve to na kraju krajeva »nekakva televizija«. Uveren sam da je ovo međusobno delovanje filmova vrlo mnogo uticalo i na publiku i na kritiku na Beograđskom festivalu i pokušao sam da razmislim o filmovima što шапје zavisno od okolnosti u kojima sam ih video. Mishm da je ta naknadna opreznost neophodna da se filmu ne bi nanela šteta pogrešnim objašnjenjem ili procenom. Tako sam izabrao ovih nekoliko filmova koji mi se čine značajnim. RAT U JUŽNOM VIJETNAMU (Srđan Hadžić) Film stvoren isključivo od materijala sa _ т nrkaled deluie i spikerski tekst. strucni, vojni tog rata, s očigiedmm Iаша za narod Vijetnama. Govon se. na immer, o tome kako je za spasavanje ranjemka SAD u Viietnamu potrebno samo jedan sat, da J koreiskom ratu bilo potrebno dva i po, u drugom svetskom šest, a u prvom svetskom ratu dvanaest sati. Vijetnam je predstavljen kao pofigon SAD za isprobavanje nove taktike, nosa slikom deluje kontrapunktno i proširuje problera. Vidi se da za Amerikance manje-više svejedno• ko• moi je protivnik. dasetuu stvan resavaju američki, tmutrašnji. Prestanak toga rata u stvari ne rešava za Amerikance Ако ovaj rat i prestane, morace da izmisle novi —_ opet neki »lokalni«. Privredna masina se zahuktala. Ko ima snage da je zaustavi, i po koju cenu je može zaustaviti? Zašto se bonmo. Hadžić čitav kompleks ovog problema usneva da izvuče na videlo krajnje jednostavmm sredstvima, sasvim nenametljivo г bez ikakvih apsltaktnih razmišljanja i opštih mesta. ONA V0L1... (Lazar Stojanović) Film esej, u stvari filmski portre jedne žene-devojke. Suptilna studija pokreta tela (u stvari duše) u dodiru, zapravo sudaru sa predsredstvima za ulepšavanje i negu: aparatima, pudenma, kremama, šminkama, o bezbrojnim haljmama modmm časopisima, protkana je fmom ironijom. Tu je i priča o jednoj njenoj pnjateljici, u Јап o njoj samoj. Govori se i o »njenom dragom«,koji postoji samo kao deo nje. Ona, to su sve te stvan oko nje. To je лсс po sebi film. Ona je lutka o koncu. NOSTALGIJA VAMPIRA (Krsto Škanata) Sekvencom rudara u filmu »Prvi padez: vek« škanata je otkrio jedan surov metod fnm skog kazivanja. Tamo je to bila samo sekvenca a »Nostalgija vampira« je u celmi takav film. F’lm je pravljen vrlo slojevito. Joso Crljenac Tukac iz malog dalmatinskog mesta izdao je za vreme ratS Zbog njega su stradali mnogi. On je ostao živ. pobegao u l nos^fu VO daje°nov bogat. Dolaza ponovo u našu zen Uju, daje nov nriloge i n’ko ga ne dira, neKi ga сак lepo primaju. Mnogi od meštana traze da se uhapsi i osudi. Zašto to mje učmjeno? Smm lien je Tukac i rečeno ши je da ga meštam op Sju On se brani. Taj materijal ,e pokazan mSima Vodica. Oni gledaju i daju »svoje primedbe«. Js li Tukac vampir.

Po titlovima u filmu i po tome kako je Tukac sa svojim »sinema 'što velite’« montiran (»on peva«, »on još peva«, »Tukac još uvek peva«), autor želi da nas navede na knvi trag, trag optužbe. Očigledno је da postoje neke granice koje ne mogu otvoreno da se prelaze. Me* đutim, implicite, lice Tukca govori nešto drugo. Lice postaje karta naše nemoći da se moralno opredelimo i kada polako nestaje iz kadra, tako da ostane samo oko i mali deo lica, kao da nam daje vremena da se setimo sebe gledajući tamnu pozadinu iza lika. Potom lice ponovo uplovi u kadar i pravda se dalje, nastavlja da brani svoju malenkost. HOP JAN (Vlatko Filipović) Postoje stvari, kao hleb ili rad, kojih postaiemo svesni tek kad nam ih oduzmu. Ima шmova kao Flaertijev »Ljudi iz Arana« ui Smdov »Golo ostrvo« ili ovaj »Hop ian«, koji nas bacaju u očaj i istovremeno nas ispunjavaiu nekim mirom, poimanjem stanja stvan, radošću bitisanja, lepotom Ijudskog zajedničkog rad Prvi deo spada u najbolje scene koje је naš film dao. Tu je sadržano nešto što samo nlm može da izrazi: kamenoresci lome komande mramora uz povike »hop-jan, 'aidmo naši, složno udri«; belina kamena i znojava tela, sunčevi zraci koji prodiru u kameru (izvrsnog Jolića); kratki predah, voda i nastavlja se odvalnvanje. Te tri sekvence: testerisanje. lomlieme, predah i odvaljivanie bloka, napravljene su tako da se zaboravlja na kinestetičku fakturu sastavnih delova u tome је pravi [dm. Nežnost i pažnja s kojom klesar nadgleda glačanje mramora u jednom kasnijera kadru izražavaju stanovište autora filma, bogato i neposredno. PIKNIK U NEDELJU (Karpo Aćimović Godina j U divnom, prozračnom prostoru alpskog proplanka postoje ličnosti odvoiene jedne od đruge, same ili najviše po dve. Ti Ijudi se provode bez ikakvog vidljivog međusobnog kontakta. Povezuje ih muzika dvojice sviraca. Reklo bi se da njih dvojica uživaju u muzici, samo su malo umorni. Samo jedna od tin figura, mladić, uspostavlja kontakt sa devojkom, koja se upravo okupala i gola izlazi iz vode. Postoji neraskidiva unutarnja veza među tim liudima, јег je jasno da postoje tu jedno zbog drugog, da ne mogu da žive jedni bez drugih, samo ih nešto sprečava da budu zajedno. Šta ih to razdvaja? Jedan pucanj poremeti ravnotežu i dvoiica zbog toga dolaze u dodir, ali to nije dovoljno da ostanu zajedno i oni se opet razdvoje. Stan gospodin ode ponovo u šator da spava, stara gospođa pod suncobranom prestane da čita knjigu i ode nekuda. Kuda? čovek srednjih godina uzima ponovo pušku i nišani u metu, muzikanti nastavljaju da sviraju, samo mladić i devojka nalaze zajednički jezik i njihov smeh odzvanja sunčanim totalom u kome je sve na svom mestu i svako zna gde mu je mesto. Ništa se niie dogodilo Izgleda kao da su tu već stolećima. Možda se ipak nešto dogoddlo? DIJALOG DRUGOVA SA RATNOG FOTOSA (Stjepan Zaninović) Film je prvo snimljen na šesnaestomilimetarsku traku, pa je kasmje prebacen na normalan format. Deluje prilično amortno, neuredno, pamfletski, novinarski, ali samo na prvi pogled. To je u stvari film neobično suptilne strukture, izmontiran s izuzetmm osecanjem imutamjeg ritma i sa godarovskim smislom za skretanje sa glavne niti pnpovedanja radi još jačeg isticanja te niti. To dobro potvrđuje Zaninovićev smisao za vođenje vizuemm ili verbalnih tokova sustinske naracije. U filmu se otvoreno govori o četrdesetosmoj ргл'Гпl ( o informbirou, Golom otoku, Staljmu i

to deluje kao osnovni predmet zbdvanja. Međutim, to je samo povod za tvrdnju da postoje neke nove granice, sadašnje, drukčije od гаnijih. Način na koji se govori o vemosta, o oslobađanju od bračnih obaveza, o odbijanju da se to prihvati sasvim je svojerodan. To je oče vidno u trenutku kad glavna ličnost filma kaže: »I onda smo 5e...« Pisak fabričke sirene, kamera prelazi na lice njegove devojčice i žene. Možda to daje neki odgovor? Verovatno ni jedan ne bi bio pravi. POSLIJE PODNE PUŠKA (Lordan Zafranović) ctololkom ? теlаЉИкоТ smiski. Na kraju sve JZn isS o trenutku. svoj odnos prema datostima sopstvene situacije. postaje ogledalo u kome se odrazava humanost. u DVORIŠTU, U DVORIŠTU, IGRALI SE ĐACI (Milorad Đurićić) Beli zatvoreni prostor u kojima se događaju neke čudne stvari: neko u umformi sprovodi Seke dečake mladiće. devojke; ispitivanja, рпzSnia čudm mizanscen. Niko verovatno « zna zašto tako mora da bude. Doduše mi zna mo nešto o zakonu, o krađi to se kažniava. ah zašto to neko čim a пи ne. mo a oni ovde da nas gledaiu? To sto osecamo kao da nize stvamost. Tuga koja zraci iz tog fil ma jednog čistača cipela iz istomenog De slkinog tilmaf To je prostor Bresonovog »Osuđeni na smrt je pobegao«, samo izgleda £nade u spas. Nešto ih sputava |а vide sebe kakvi jesu zato što su niladi. Sloboda / nnn nanoliu) njima znaci nešto drugo nego BresonovOTijunaku. Najzad, osudeni n *• nečeg drugog. Film u kome se ne vde hca pre stupnika nego samo lica »Ijudi od vlasti« .Film nrimišenog priznanja maloletnika vidljivog u kafkijanskim kretanjima grupieau zatvorskm nrostorima. Kamera se кгесе po skupnaraa maloletnika koji sede okrenuti leđ ma kamei po ćelijama, hodnicima. zidovima koji su iša rani stotinama imena i crteza, Preko lica naknadno übačene crne maske. Citavom atmosferom Шта т> гоу еј ava blago ironičan odnos autora. U Đuricicevom Wmu postoji jedan švenk koji obecava da cemeđu maloletnicima da otknje nekog vaspitaca. Kad treba da se pojavi njegova glava, p kida, švenk se nastavlja ропоуо preko malole nika, samo sada u nekom drugora prostoni Sada umesto glave otknva saobracajm maK »jedan smer«, uokviren okrughm prozorom беИ Ј е * Jasno, bilo je još nekoliko dobrih filmova na festivalu. _ rnT nvif

T. GOTOVAC

BRANKA PETRIĆ I LAZAR STOJANOVIC

16.

STUDENT

STUPENT *[ 1* j« «, 'fi * fi 3 *• 5 * STUPBNT IZLAZI UTORKOM CENA 30 PARA POSTANSKI FAH BROJ 692 UREĐUJE REDAKCIJSKi KOLEGUUM BORISAV DŽUVEROVIC, ALEKSAV DAR ILIĆ, KEMAL KURSPAHIC, BRANKA OTAŠEVIC. DUSAN PAJIN GRAFICKI UREDNIK FLORIJAN HAJDU GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK ĐORĐIJE VUKOVIC IZDAVAC UNIVERZITEISKIODBOB UREDNISTVO 1 ADMINISTRACI JA BEOGRAD, SVETOZARA MAR^ 0 VICA BROJ 79/Ц. TELtF0 N 645-894. - TEKUCI RACUN 608-8 1291 GODISNJA PRETPLATA 8 T> ISA RA; ZA INOS FRANSTVO 18 D,NA *j RA. STAMPA »GLAS« BEOGRAO VLAJKOVICEVA 8.

1968*