Svet

USKORO ĆU IGRATI PARTNERKU PIRSU BROSNANU, NOVOM "AG E NTU 007"!

Raziovarao: Dejan Pejlć

I dluku da nai kon okončai nja siudija ua I zagrebačkoj i Akadeniiji za i kazališle, i filrn i lelcviziju ode u Loudon, Lucija Šerbedžija (22) dodatno je učvrstila posle nedavnog povratka sa božićuih i novogođišnjih praznika provedenih u britanskoj prestonici kod oca Radela Scrbedžije. lako je odavno o tome razntišljala, dugo se kolebala. poscbno po završenoj drugoj godini kada je za kratko vreme zablistala i kada su je neki, s pravom. prozvali jednom od najvećih glumačkih uada. Pošto je briljantno odigrala ulogu u diplomskoj predstavi režisera Bobe Jelčića "Turistički vodič” u "Gaveii", pojavila se u "Gričkoj vještici” kao kontesa Nera. Za samo dve godine postigla je ono za šta mnogima nije dovoljna ni dccenija - postala je tražena i zapažena umetnica pred kojom se otvaraju sva vrata. Odluku da već osiguranu karijeru zameui neizvesnošću i ovog puta je donela potpuno samostalno. Isto je bilo i pre četiri godine kad ni njeui najbliži do poslednjeg trenutka nisu znali na koji će im se fakultet kćerka upisati. MOJE VRUEME TEK DOLAZI Lucija saglasnost ođ mame i tate nije tražila ni danas, a o svojim planovima kaže: "Nije to siikakva posebna želja za Lonđonom, ali zar ne bi bilo ludo ne pokušati, ne prilivatiti izazov koji ti se nudi'? Ako i ne prođem kao glumica,

bar ću usavršiti engleski Jezik. Ne potcjenjujem, međutim čini mi se da se događaji u hrvatskom teatru za mene presporo odvijaju. Puna sam energije i snage i ukoiiko stvari ne krenu onako kako zamišijam, vratiću se još uvijek vrio mlada. Meni su tek 22, a neki glumu upisuju sa 26 godina. Pitaju me s nevjericom zašto sam nezadovoijna kad mi tako dobro ide, kad tako mlađa toliko radim, kad me svi pozivaju, kad bi neki dali sve samo da su na mom mjestu... Mada sam postigia meteorski uspjeh, mislim da nisam uradila ništa spektakuiamo i da moje vrijeme tek dolazL" Lucijina majka, priznata koreo: grafkinja Ivanka Cerovac, raz\'ela . se od Radeta Serbedžije sa kojim ima i dve godine starijeg sina Dani- la, studenta grčkog i filozofije i j možda budiićeg reditelja. Dakako, • najveći "krivac" za Lucijinu glu| mačku karijeru sigurno je njen J, otac, čija je sena stalno pnsutna. , lako nastoji da je kolege i stručnjaci ne posmatraju samo kao kčerf ku vrhunskog glumca, teško može i prikriti isti način kretanja jx> pozorI nici, podizanje levog ramena, sliI čnu dikciju i gestikulaciju. TATA NAS NUE OSTAVIO "Sva je sreća da je tata u Londonu. Zivl sa Leukom Udovički, mladom režiserkora bolivijskqg porijekla, j njiliovo dvoje djece, a douedavno su sfanovali u kući

LDGUfI žimažiM. dirađesgMTOgciiiisiža MmMm iaieta Šerlieižipe. sve jjspeisiMa zagreteaćka nakon novratka sa - rnogfflgeiliigilfe praziiisa koie ie prenela sa oeeiii 11 Loiidonn. gfflvori § filmskojj karljeri koža le tak prad njom;

svjetski poznate glumice Vanese Redgrejv, kod koje sam i sama bila prilikom posjeta Londonu. Moj je tata nevjerojatan, neprestano uči i ne sMda vokmen s ušiju po cijeie dane, jer želi glumiti na engleskom jeziku. Nakon zahtjevnih i dobro odigranih uioga u nekoliko Euripidovih tragedija koje je režirao Dejvid Frimen, priprema se da usred Londona tumači Sekspira. Uza sve to, potkraj januara ođlazi u Ameriku na filmski festival Roberta Redforđa gđje su makedonski Glm Milče Mančevskog ’Pre kiše’, a i moj tata, koji igra naslovnu ulogu, nominirani za najviše nagrade. To je sjajan uspjeh djela koje je prošle godine u Veneciji osvojilo Zlatnog iava", oduševljena je Lucija Serbedžija. Lucija ocu nijednog' trenutka nije zamerila što nije bio sa Danilom i njom u Zagrebu tokom rata jer zna da je za to imao razloga: "Ako su srctni moji roditelji, onda sam sretna i ja, To što je tata nažao drugu ženu, ne znači da nas je ostavio. Gotovo da nema dana da se telefonski ne čujeino. Naš odnos nitko ne može pokvariti, pa ni udaljenost. Da sam ja u Zimbabveu, a Rade na Sjevernom polu, razumjeli bismo se jednako kao da smo u istoj sobi. Zna za svaki moj problem, a bio je u Zagrebu na mojoj prvoj veiikoj predstavi. Zivoti su nam se možda fizički razdvojili, ali smo vezaui duhom. Ljudi ponckad znaju biti zločcsti, pa kazati da mi je

prezime Šerbedžija mana, aM vjenijte da meni nitko mog oca ne može oduzeti." Mnogi pamte Luciju Serbedžiju i po tome što je 1991. učestvovala na "Svijetovom" takmičenju za lice godine, o čemu kaže: "Ne bih se nikad prijavila na natječaj da mi nisu trebale fotografije za njujbršku glumačku školu ’Actors Studio’. Vjerovala sam da će roe puno slikati i da ću dio materijaia moči poslati u Sjedinjene Američke Države. Na žalost, do siika i Njujorka nisam došla, što ne znači da neću", priča Lucija koja je jedno vreme, bududi da je visoka 173 centimetra, bila fotomodel i manekenka. Serija njenih veoma uspelih snimaka jesenas je objavIjena u čuvenom britanskom modnom "I-D magazinu", MAŠTAM O VLASTITU DOMU Privatno, Lucija odeva jednostavno i sportski, a majice, farmerke i patike najvažniji su deo njene garderobe. Od sedamnaeste godine živi odvojeno od roditelja. Trenutno deli trosobni stan u Zagrebu sa bratom, njegovom devojkom i svojim dečkom Goranom Višnjičem, kolegom i vršnjakora sa fakulteta. U Sali kaže da joj je drago što ima čoveka koji ume da igra Sekspira. "U kuči ne pričamo previše o kazalištu, jedino mi je važno kakvo mišljenje ima Danilo. Njerau neizmjerno vjerujem. I onda kad mi drugi laskaju,

on zna otvoreno reći da sam odigrala loše. Zivimo poput drugih običnih studenata. Po cijele smo dane na Akademijl, probama, vježbama... Zajedno smo, zapravo, vrlo raaio i sva sreća da ćemo Goran i ja uskoro prvi put skupa raditi predstavu - ’Gospođicu Juliju’, prema drami Johana Augusta Strindberga. Mi smo prava obitelj, ali s vremena na vrijeme ipak požefim više mira. Najslađe mi je do vrha ispuniti kadu vodom, uvallti se u nju, slušati vokmen i satima čitati neku zanimIjivu knjigu. Obožavam brata, ali maštam i o svojili 20 četvomih metara jer ponekad doista poželim spokoj. Dobro je živjeti podaIje od roditelja, a ako ti uz to plačaju i račune, nenia ništa bolje." Lucija Ivrdi da je i dalje normalna devojka i da joj slava nije udarila u glavu: "Isfa sara kao nekad u srednjoj školi. Cesto se iznenadim kad mi ijudi prilaze tražeči autogram. Pitam se, događa li se to baš meni?! S jedne strane, osjećam strahovitu nelagodu, ali istodobno mi to zna i iaskafi. Maštam kao i svi drugi o običnim stvarima, o domu, o Goranovoj želji da Sto prije kupi motocikl... Na svu sreču, Goran voli kubati, jer da je po meni, stalno bismo jeli picu." MOJE MENADŽERKE BRINU O NOVCU Kao i Danilo, Lucija je završila klasičnu gimnaziju. Još ne znajući

za koje će se zanimanje opredeliti. upomo je ponavljala da će se baviti umetnošću. Klavir je učila devet godina u nižoj muzičkoj školi, uzimaia je časove baleta, umela je da crta, a na kraju je učinila ono što i brojna druga deca glumaca - upisala je Akademiju za kazalište, film i televiziju. Lucija je posebna i po tome što, za razliku od većine kolega, koristi menadžerske usluge Sanje Vejnović i Irene Nadovčić. O tom, za naše prilike pomalo neobičnom poslovnom poduhvatu, govori: "Meni one nisu samo menadžeri. Vjerujem un i izgradile smo divan prijateljski odnos. Neugodno mi je pitati Ijude za novac, honorare. One sve to rješavaju bezfaolnije. Uz to, nalaze mi posao, savjetuju me i, što je najvažrsije, život mi čine lakšim. Uz njihovu pomoć snimiia sam i reklamne spofove za ’Helios osiguranje’, 'Krku’, ’Frank’... i tako si popunila kućni bmlžet. Si i mi glumci snimamo reklamc jer za fo dobivamo dobru plaću, za razliku od one u kazalištu." L.uciji Serbedžiji se još nije ostvario san da nastupi ua filmu iako je dobila nekoliko ponuda od kojih je sigurno najprimamljivija bila oua da glumi u koprodukciji sa Pirsom Brosnanom. aktuelnim "Agentom 007".

Svet O 17, februar 1995

39