Svet

dinim i nevladinim mstitucijama. • Jesn li islednike zaniniala imena oficira bivše JNA koji su vodili operacije u istočnoj Slavoniji? Jesu, ali ne samo imena oficira bivše JNA nego i imena četničkih vojvoda, seoskih zapovjednika. Pružio sam im tako konkretne dokaze o djelatnosti majora Veselina Sljivančauina, Zeljka Ražnatoviča-Arkana, Vojislava Sešelja, zapovjeduika 252. brigade Jove Vučkoviča, političkog djelatuika te brigade majora Rodića. Mnogo je imeua za koja postoje konkretni dokazi, pisane zapovijedi i tako dalje. Zapovijed zapovjeduika jedue brigade koja je išla na Vukovar i Marince doslovno je glasila: "Prvi bataljuu izvršit če napad, a čišćenje če odraditi odred 'Sabac' iz Valjeva". Znamo što znači riječ "čiščenje". Mi imamo original te zapovijedi. * Kako ste došli do te naredbe? U proboju ua Marincima poginuo je i jedan oficir koji je zapovijed imao u torbi. Nabavili smo ua taj način muogo dokumenata. O * * Sta ste radili s tim dokumentima? Sve je odlazilo u Glavni stožer HV-a. * Recite nam još nešto o Vašem viđenju ratnih zločina. Prvi je već spomenuti nerazmjer u odnosu snaga. Za međunarodni sud to je posebno važuo. Mi smo imali četiri topa, a oni više od tisuču. Mi nismo imali nijedan tenk, poslije smo jedan zarobili, a oni su ih imali 650. Nismo imali ni zrakoplove, a oni su ih imali više od 400. Imali smo petnaestak minobacača, a oni oko 1000. Nismo imali brodpve, a oni cijelu riječnu ratnu flotilu. To je dokaz koji nitko ne može oboriti. S druge strane, übijeno je mnogo civila. Ovdje ne govorim o pogiuulim, več o übijenim civilima. A i jedno i drugo je zločin. Übih su više od 3.000 civila. Übijali su ih na najmonstmoznije načine, vatrenim oružjem, noževima, maljem, davili su ih golim rukama.

Kad su ušli na Sajmište, zarobili su i odveli više od 700 civila i 9 pripadnika ZNG-a. Za većinu ne znamo gdje su i jesu li uopće živi. Brauitelji su neka übojstva gledali, ali nisu mogli pomoći. Neke zarobljene branitelje vezivali su između dva vagona i onda ih rastrgali. Zakucali su jednog borca na vagon i gađali ga tenkovskim topom. Mnogo je preživjelih svjedoka tih zločina, i najbolje je da oni pričaju o tome. • Kako ste se Vi ponašali prema zarobljenim srpskim vojnicima? Imali smo zarobljenih pripadnika JNA. U rajnu 1991. oni su nam se masovno predavali, a mi smo im davali civilna odijela, uešto novca i slali ih u Osijek, odakle su oni išli kućama, u Srbiju, Bosnu i Hercegovinu, Makedouiju... Bilo bi zanimljivo da oni kažu nešto o svojim iskustvima s vukovarskim braniteljima. Njihovi podaci, imena, prezimena i adrese, postoje na sudu u Osijeku. Rekao sam to i sucima, pa neka ih pokušaju pronaći.

• Jesu li u razgovoru sa sudijama spominjani i političari? Svakako. Pitali su me izravno tko je idejui začetuik svega toga i tko je odlučivao tijekom rata. Bio sam nedvosmislen idejui začetnik bio je Slobodan Milošević, 011 je i odlučivao o svemu. Bilo bi glupo reći da je Milošević zapovjedio da se zakolje Marko Spajić iz Lovasa. Ali to je bila globalna politika nisu se birala sredstva u napadu na Hrvatsku, odnosno sva su sredstva bila dopuštena. I Srpska pravoslavna crkva s patrijarhom Pavlom na čelu poticala je ratni zločin. Pričali smo i o generalu Veljku Kadijeviću kao o jednom od najodgovornijih za ratne zločiue, o Zivoti Paniću, a uajviše je bilo riječi o zapovjednicima 1. gardijske oklopnomehanizirane divizije. Zanimalo ih je u kojim su dijelovima grada operirale pojedine srpske postrojbe, što su radili i kako, dakle čisto operativna pitanja. Na Lušcu je operirao Arkan. Na Trpinskoj cesti operirala je Somborska brigada.

u kojoj su bili uglavnom Hrvati i Mađari. • Imate li za tu tvrdnju čvrste argumente, vojne knjižice poginuiih, na primer? Dakako. Jednako tako postoje dokumenti, pločice i knjižice koje svjedoče o tome da su se na srpskoj straui borili i Rumunji, blvši pripadnici Sekuritatea. Sto se Hrvata i Mađara tiče, oni su guraui u prvi val. U dmgom vaki išli su četnici, a u trećem vojna policija. • Da li mislite da članovi Komisije smatraju da je posredi bila agresija, a ne građanski rat? Njima je to posve jasuo. Pitanje je, međuti'm, kako to dokazati s pravnoga gledišta. Zato službeua Hrvatska ne smije više lutati, ona to mora jasno formulirati. Govori se o ratu između Srba i Hrvata, a u ratu u Hrvatskoj sudjelovao je gotovo zauemarljiv broj domaćih Srba. Mi smo ratovali s postrojbama iz Beograda, Valjeva, Kragujevca, Niša, pa je jasno o kakvom je ratu ovdje riječ i tko je napao Hrvatsku. Sreća da je, koliko

sam uspio shvatiti, to pos\e jasno haškim istražiteljima i oni na tome najviše rade. I zato bi hrvatski cilj bio reći i dokazati da je ovo bio napad organizirane vojske ua državu u uastanku, na Hrvate. Potom treba iei na pojedinačne primjere. Uvjetuo govoreći, Hrvatskoj uije važno da neki sud osudi Sljivančanina. Važnije je da međunarodna zajednica kaže kako je riječ o agresiji JNA i Srbije ua Hrvatsku. • Da li Vam je poznato, jesu li islednici čitali knjigu Veljka Kadijevića "Moje viđenje raspada"? Upozorio sam ih na tu knjigu, preporučio im je, jer ta je knjiga dokaz iz prve ruke o ulozi bivše JNA u agresiji na Hrvatsku. U njoj je vrlo jasno izložena koncepcija agresije kao i namjere beogradske vojuo-političke vrhuške. Upozorio sam ih i na video-materijal s tiskovne konferencije u Vukovam nakon pada, na kojoj su govorili Milan Gvero i zapovjednici brigada JNA.

"Pružio sam im tako konkretne dokaze o djslalnostl majora Veselina Šijivaečanina. Zeijka BažnaSovića-Arkana. Vojžslaua Šešelja, zapovjednika 2E2. bržnade love Vućkovića. politićkog djelatnika te brioade majora Rodića. Mnoao Se imena za koia nostoje konkretnž dokazi. pisane zapovižedi ž tako dalje. Zapovžjed zapovjednika jedne brigade koja ie išža na Vukovar i Marince doslovno je glasila: Prvi bataljun izvršit će napad, a ćišćenje će odraditi odred *Šabac* iz Valjeva". Znamo što znaći ržjeć čišćenje' . Mi imamo original le zapovčjedi. II proboju na Marincima poginuo ie i jedan oficir kojž je zaoovijed žmao u torbi. Habaviži smo na tai naćin mnouo dokumBžlala ,,

Svet O 3. mart 1995.

21