Svet

INTERVJU

MOJA LJUBAVNA VEZA SA TUĐMANOVOM KĆERKOM NEVENKOM JE JEDAN NAJOBIČNIJI TRAČ!

Razgovarao: MUutin Marinčić

MIBOSLAU CIRO BLfIZEVIC. po oceni mnogih jedan od najboljih fudbalskih trenera nekadašnje lugoslavije. govori o svojim poćecima i detinjstvu u Travniku. o tome kako je dobio nadimak Ćiro. seća se godina provedenih u Švajcarskoj. svojih druženja sa fflasijem u Prištini i tvrdi:

I iroslav Ćiro | Blažević je I danas vlas| nik i pred| sednik I "Kroacije" i I selektor hrvatske fudbalske reprezentacije. Za njega se slobodno može reći da je neuhvatljiv. Naime, nzalud smo dvadesetak dana pozivali njegovu sekretaricu koja je Ijubazno ponavljala da gospodin Blažević trenutno nije tu, a kada će se vfatiti - ne zna se. Nisu pomogle ni pomke na telefonskoj sekretarici dok ga, jednog izuzetno hladnog febmarskog popodneva, nismo spazili u restoranu pokraj zapadne Jribine maksimirsfcog stadiona. Siroko-

grudan kao i obično, odmah je pristao na intervju. Najpre smo ga pitali kako je dobio nadimak Ciro. "Moj otac je držao ’Hrvatski dom’ u Travniku i tamo su često održavane kojekakve predstave. Jednom jc došao ncki mali Ciro, čovjek koji je govorio iz trbuha. Buduči da smo imali sličan glas, nakon tc predstave su me počeli zvati Ciro, što je jako Ijutilo mpje roditclje. Međutim, danas mislim da upravo tom imenu s dva sloga dugujcm stanovitu pnpularnost, jer ime čovjeku nijc baš ncbitno." • Vaš put do uspeha bio jc trnovit. Imao sam tu nesreću da se kao uogometaš teško povrijedim. Koljeno sam operirao tri puta i bio sam prisiljen vrlo rano prekinuti igračku karijeru. Otišao sam u Svicarsku i tamo sedamnaest godiua radio kao trener. Onda sam konačno dobio priliku da se vratim i postao sam trener "Rijeke". • U kakvom Vam je sećan.ju ostalo vremc provcdeno u Svajcarskoj? U Svicai'skoj sam ispekao trenerski zauat. Na samom početku jedna ml se krivotvorena diploma obila o glavu. Naime, dipiomirani sam nastavnik, a preveli su mi da sam profesor. Vrlo brzo se ustanovilo da nisam profesor jer je za njih nezamislivo da protesof ne govori nijedan strani jezik. Ta mala laž mi je dosta zasmetala u karijeri. Želio bih istaknuti da vam u emigraciji samo korektnost. čestitost i spremnost za najteže poslove raože oraoguđiti profesionalni napredak. Ipak, jedno je sigunio, da nikada u uiđem svijetu nećete dobiti po-

ložaj koji po svojim sposobnostima zaslužujete. • Zašto nistc pokušali da sc afirmišcte u bivšoj Jugoslaviji- Točuo je ono što se kaže da nitko nije prorok u svojem selu. Liječnik, stomatolog ili iuženjer koji su uspjeli vani danas su traženi u svojoj zemlji. To je jedna referenca, potvrda da čovjek vrijedi. Vidite. u mom poslu to nije bio slučaj. Usprkos mojim evidentnim rezultatima u Svicarskoj, nisam mogao doći izravno u "Dinamo", nego sam morao ići zaobilaznim putem. preko "Rijeke". Morao sam se prvo tamo dokazati da bih dobio mjesto u eminentnom klubu kao što je bio "Dinamo". • "Dinamu" stc nakon 24 sušnc godine doncli titulu prvaka Jugoslavije. Iz tog razdoblja je posebno zapamčen Vaš beli šal. Okolnosti su mi uistinu išle naruku: Vriše nego naslov pn'aka Jugoslavi je ostao je upamćen hačin na koji smo ga osvojili. Bijeli šal je postao dip moga imidža koji je. zapravo. stvoren sasvim spontano. Umišljao sam si da nii taj bijeii šal donosi sreću, a onda je šal doživio vlastitu afirmaciju o kojoj se već sve zna. • Nakon odlaska iz "Dinama" u Svajcarskpj stc sa "Grashopersom" osvojili nacionalni šampionat. Sledi "Fristina". "Zapalili" ste celo Kosovo i stekli neviđenu popularnost. U Piištini sam se družio sa Azemom Vlasijem, pa je, iako to zvuči malo prepotentno, raoja populamost bila ravna popuiarnosti Azema Vlasija i jednaka onoj u Zagrebu kadn smo 1982. godine osvojili naslov pr\aka.

"Prištinu" sam iz posve bezizlazne situacije doveo u sredinu tablice, što se onda i najvećem optimisti činilo nemogućim, s obzirom ua staUis koji je imaia Riština u ondašnjoj Jugoslaviji. Jako sam ponosan na taj uspjeh s "Prištinom" jer je postignut u gotovo nepodnošIjivim uvjetima za normalan rad u nogometu. • Poslc "Prištine" opct ste u "Dinainu". Istina je da sam sudbinom, možda i nečim dragim, predodređeu da postižem rezultate za ovaj klub. Zagreb je 25 godina čekao da "Dinamo” osvoji naslov prvaka. a ja sam imao sreću da smo u tome uspjeii. Kakon toga deset godina se čekalo da "Kroacija" bude prvak. u čemu sam ponovno uspio i k tomu smo osvojili i Kup. Svima onima koji su me skloni negirati u nekim segmentima moga trenerskog posla upravo to ne ide naruku, jer su rezultati oni koji demantiraju ili potvrđuju stanovite kvalitete jednog trenera. • Kako Vam se mogao dogoditi onakav propust sa Robertom Prosinečkim? To jeste evidentan propust koji trener u svojoj karijeri, pogotovo ako je duga kao moja, može vrlo lako napraviti. Poznato je da sam u tom razdoblju doista puno radio, a onaj tko radi normalno je da i griješi. Taj propust nosim kao jedno veliko breme već desetak godina. • Prosinečkog danas pozivate da igra za hrvatsku reprezentaciju premda je odbio da nastupi protiv Runumije u Kijeci tvrdeči da jc Hrvat jngoslovenskog opredeljcnja. Mnogo je odraslih Ijudi. a ne samo mladića poput Prosinečkog, imaio sasvim drugu pre-

dodžbu ili, bolje rečeno. nisu imali afmiteta za ovo Sto je danas prisutno. Sada Prosinečki ponosno drži ruku na srcu dok se svira naša himna. S mnogo truda i angažiranosti se bori za hrvatske boje. Kada bismo ignorirali sve -one Ijude koji su svojedobno bili za Jugoslaviju, a bili su Hrvati, malo bi nas ostalo. • Rcprezentacija pod Vašim vođstvom briljira u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo u Engleskoj. Upomo argpmentima dokazujem da smo najbolji na svijetu. To sam govorio otkako sam postao selektor jer je evidentno da nijedna draga reprezentacija nema kvalitet kao naša. Kaši igrači su peijanice svojih momčadi u najjačim svjetskim ligaraa, kao što su Italija, Spanjolska ili Kjemačka. Tiebalo bi dosta prostora i vremena da ih sve nabrojim. Afimiirali su se u najtežim okolnostima. Po meni, demagogija je ne priznavati te činjenice. Dopuštam da mogu pogriješiti, ali rai dosadašnji rezultati govore u prilog. Vidjet ćemo u Engleskoj jesam li bio u pravu. • Nekada stc bili idol navijača. Kako stc se oscćali kad Vam nedavno skandirali "Ciro, javi se!", a kada ste se javili, odjcknulo je "Ciro, srami sc!"? Ja imam svoju savjest i ona mi je, u o\ ome trenutku, jedini izlaz iz silnih mora. Kisam nimalo kriv za taj razdor jer sam uvijek poštivao i poštujem uaše navijače, zbog kojih smo svi mi ovdje. Kisam čuo da su N'iknli "Ćiro, srami se!", nego snm čuo "Ćiro, p.,.0, znšto si nas izd o!". Dnnas mogu reći da su nas 888-ovci izdali. Zbog njih mi ne možemo godinu d.ana jgrati u

Evropskom kupu, zbog onoga što su napraviii u Okseru. Ako sam se priklonio imenu "Kroacija", bilo je to zato što sam mislio knko "Kroacija" može ujediniti "Dinamo", "Građanski" i HASK. Uostalom. smatram da nije bitno kako se dijete zove, nego je važno da je zdravo. • Da li biste voieli da jednog dana sednete na "Hajdukovu" klupu? Nikada nisam tajio da mi je "Hajduk" blizak srcu. Bilo bi lijepo sjediti na "Hajdukovoj" klupi. premda više neraa onih osobitih utakmica kao što su bile protiv "Zvezde" ili "Paitizana". Moja velika želja da sjednem na klupu u Poljudu je bila posebno izražena nakon što sam s "Dinamom" osvojio prvenstvo i Kup, a sada to više nije realnost. Sve moje arabicije su vezane uz klub iz Maksimira. • Priča se da Vas sa kćerkom prcdscdnika Tuđmana Nevcnkom vezuje više od običnog prijateljstva. Tko ti je rekao da mi postaviš to pitanje? • Ljudi šapuću, štampa insinuira, pa jc bolje govoriti otvoreno, zar nc? Vidiš, sine moj. ovo pitanje je vrlo nepristojno i da sam znao kako su ti naložili da me to pitaš, ne bi ni bilo ovog razgovora. Nemam nikakav poseban odnos s predsjednikom Tuđmanorn, nego sam njegov veliki pobornik i imam tu povlasticu da ga često vidim i razgovaram s njime. A raoj odnos s njegovom kćeri Nevenkom je korektan i ništa više od toga.

3. mart 1995. O