Svet

JUGO-FOLK PONOVO OSVAJA HRVATSKU

DO KASNO U NOĆ U ZAGREBAČKIM KAFANAMA SVIRA SE I PEVA: "HAJDE, MALA, DA PRAVIMO LOM!"

Hoće li narodnjaci biti ti koji će prvi obnoviti staru Jugoslaviju? Poslednjih meseci u kafanama širom Hrvatske se, u početku stidljivo, a sada sve zešće, počinje ponovo slušati novokomponovana narodna muzika iz Bosne i Srbije. Zagrebačkim birtijama ponovo se ore Halid Muslimovič, Ceca Veličkovič, Vesna Zmijanac, Sinan Sakić, Toma Zdravković, Zorica Brunclik, Mira Škorić i ostali.

cokon višegodišnje pauze u Zagrebu se opet svira novokomponova- na norodna muzika, onakva kakva se svirala pre rata na prostoni bivše JugosJavije. U petuaest ugostiteljskih objekata sviraju se isldjučivo pravi, teški, narodnjaci. Staviše, oni su toliko traženi da se u poslednje vreme svake dve nedelje otvara po jedan takav noćni bar, ili se prostor gde se svirala dmgačija rauzika adaptira u mesto gde se, na zahtev publike, sluša jedino novokomponovana muzika. Dok bezazleni građani gledaju emisije "Iz stranačkog života", ili "Slikom na sliku", rabovi Zagreba Ijuljaju se u ritmu Semse, Sinana i "Južnog vetra". Uz te nedostižne muzičke idole Zagrepčana. sluša se i repertoar predratnih prvaka novokomponovane bivše jugoslovenske scene, kao Vesne Zmijauac, Dragane Mnković, Zorice Brunclik, Mhre Skorić. Slušaju se Halid Bešhć i Halid Muslimović, Mile Kitić i Serif Konjević. Sve češće se čuju i pesme Cece Veličković, kao i narodnjački evergrini, tj. pesme Tome Zdravkovića i Silvane Armenulić, pa i klasični sevdah. Precrtani su Miroslav Ilić, Cune Gojković, Nedeljko Bilkić. Andrija Ojdanić-Ero, Bora Drljaea i, normalno, sve pesme. u kojima se iziičito spominje Srbija ili nešto srpsko, ili za koje se baš zna da su srpske. Otkako se Ceca počela zabavljati, a nedavno i udala za Arkana, mnogi su je zagrebački izvođači izbaciii iz repertoara, ali nerado jer je jako vole kao pevačicu. Bliže centra ili u elitnijira predgrađima. kao što su severni obronci Medvednice, lokali su prelaznoga tipa. Tamo se, kažu muzičari koji sviraju na gažama, počinje se s Oliverom i Gibonnijem, nastavlja sa repertoarom "Zlatnih dukata" i "Gazda". A kada se odsviraju tamburaške, počinje set pravih, klasičnih, narodnjaka uz harmoniku. Tek se uz tu muziku, kažu muzičari, publika potpuno opusti. Uz iznimke nekoliko lokala, koji se ističu zbog autorskih veličina zabavljača ili bendova na gaži, najbolja je narodnjačka zabava, po opštem sudu, u Dubravi i na putu u Sesvete. Najugledniji noćni kiub tog tipa jeste "NK Dubrava", dobre reputacije, gde nastupa grupa "Živčani slom". Vođa benda Bjanki stil "Živčanog sloma" se naziva folk-danceom. U svakom slučaju, "NK Dubrava" je bina na kojoj bi svako želeo da nastupa kao izvođač narodne muzike u Zagrebu. U klubu se okuplja mlađa publika, koja dolazi najviše zbog tinejdžerske zvezde Điđija, neku vrstu narodnjačkog ekvivalenta Sandiju, samo fizički atraktivnijeg. Ali, oni koji slušaju i muziku, a ne samo gledaju Điđija, kažu da je "Živčani slom" tako kompetentan bend

da se drugi muzičari. kad dođu u "NK Dubrava", od muke uapiju! Drugi više vole zabavu u "Bistrou kod Kene", prostoru koji je manje uglađen od "NK Dubrave", ali autentičniji, i gde bend "Hrvatsko proljeće" svira čvrsti, odlučni, kompaktni narodnjak i. zahvaljujući dvojici makedonskih muzičara, ima veliko razumevanje sedamosminskog ritma. Na tom nivou su i kiub "Point”, kao i "Black Jack", koji je do pre dve nedelje bio disko-klub. Kako je omladina bežala narodnjacima, vlasnik je promenio vrstu muzike i imidž "Black Jacka". U Dubravi je i "Bijela ruža", odakle je i krenula renesansa novokomponovane scene u Zagrebu. Donedavno je taj lokal, na kraju Miroševačke ulice (uređen kao katić a ne kao krčma) bio nezaobilazno mesto narodnjačke zabave. Živahnost dubrovačko—sesvetske grane zagrebačke narodnjačke scene ogleda se i u čestim svirkama. Narudžbe se sviraju do četiri, ako ne i do pet ujutro, a nakon zatvaranja lokala improvizira se na novokomponovane teme još dva-tri sata. Ako je neko prava zvezda, napuniće lokal i na drugom kraju grada. Tako pevačica Dragica Brkić, poznata i kao Emina ili Gumena, možda najkompletniji zabavljač narodnjačke scene u Zagrebu, puni dosta skroman lokal "Croatia" (bivši "Dinamo") u Lučkom. Njen uraganski nastup i muzika, njeno "šu, šu", koketno duvanje u mikrofon pre početka pevanja i eksplozije energije, bez premca je u estradi Zagreba.

NARODNJAK SA • DIPLOMOM ZAGREBAČKE AKADEMIJE Posebno mesto uživa lokal "Staro Prečko", gde svira poznati Jahija i njegov "Kvintet Zagreb", potpuno drugačiji od Dragice Brkić. Jahiju gosti najčešče vide kako zatvoreruh očiju i dubokog, ozbiljnog, osečaja peva sevdah. Jahija i njegovi muzičari imaju negovan tradicionalni ukus: premda če odsvirati gotovo svaku pesmu po namdžbi, ti ugledni muzičari radije če ponuditi publici evergrine Zdravkoviča, Armenuličeve i klasični sevdah. Jahija ima iza sebe tri albuma, i više od deset godina smatra se nedostižnim u narodnoj muzici. On je jedan od retkih koji može sebi dopustiti izjavu da ne poznaje muziku "Južnog vetra" (ili ne poznaje ili mu se ne sviđa) i da mu ne pada na pamet da je svira. "Sinan (Sakić) nema dikciju", komentariše Jahija. "Kvintet Zagrcb" zvuči vrlo kompetentno, ali poznavaoci scene ističu Babu, klavijaturistu i trubača, koji je taj instrument učio i diplomirao na zagrebačkoj Akademiji, i harmonikaša Stevicu. U Zagrebu je, nakon rata, ostalo nekoliko dobrih svirača tog - kako kažu muzičari i vlasnici lokala - politički nepodobnog instrumenta, ali zakon za dobru harmoniku Zagreba jesu Stevica i Trajče. Stevica u "Kvintetu Zagreb" svira suzdržano, bez vratolomija karakterističnih za mlađe harmomkaše, ali izvanredno precizno.

Vrlo je česta fluktuacija muzičara između iokala i bendova. Tako je Dragica (Emina, Gumena) Brkič donedavno, dok se nije promenio vlasnik, pevala u "Bijeloj ruži". Kada je prešla u "Croatiu". povukla je sa sobom izvanrednog Dubravka, bubnjara "Zivčanog sloma", i njegov se odlazak jako osetio u zvuku benda u "NK Dubravi". Harmonikaš "Hrvatskog prolječa", Zlatko, vrlo spretan u ciganskim ritmovima, svirao je s Jahijom u "Starom Prečku". Danas izluđuje publiku brzim ritmovima u "Bistrou kod Kene". EMANCIPOVANE DEVOJKE MEĐU MUŠKARČINAMA Ukus zagrebačke publike varira između ta dva pola, jednog koji se neguje u "Starom Prečku" i drugog koji se zastupa "Kod Kene": između otmenog, apolonijskog sevdaha, i razornog, dionizijskog z\oika "Južnog vetra". Kombinacija muzike i publike u nočnim klubovima Dubrave, Sesveta, Zaprešiča takva je da se posetiocu čini da je ušao u film "IstrebIjivača". Svaki za svojim stolom, bez ekscesa ovde sede starosedeoci, odnosno "domači" ili "purgeri", Janjevci, Albanci, Hercegovci, klan izbeglica iz seveme Bosne, ratni veterani svih hrvatskih i bosanskih frontova, pripadnici elitnih hrvatskih borbenih jedinica kao ratni piloti ili diverzanti, antiteroristička jedinica iz Lučkog, "Bad blue boysi", katkad i nogometaši "Croatije". Posebno je neobično videti emancipovane žene i devojke

kako u lokale zalaze same. plešu međusobno i u svemu se ponašaju potpuno slobodno, sigurno i samouvereno. One sede same za stolom, naručuju pesme i giće za muziku, ili, recimo, kao Stefica i Vesna, celu noć na miru i nesmetano posmatraju Điđija i naručuju mu da peva samo za njih. "Hajde, mala, da pravimo lom", pevao je Điđi i smešio se samo Stefici. Pesma košta najmanje pedeset kuna, ali ima gospode koji plaćaju i više. Muzičari kažu da ima i siromaha koji pružaju trideset kuna i zatraže da im muzika svira dok novac ne istekne. Poslednjih nedelja najveći hit je "Lutalica", i pesma se naničuje i nekoliko puta uzastopno. Điđi sebi, ponekad, dopusti i izmenu, pa peva; "Sto ću ti ja kad sam izbjeglica, što ću ti ja kad sam lutalica...?" Pre šest meseci u Zagrebu su radila samo tri mesta na kojima su svirali narodnjaci: "Staro Prečko", "Bijela Ruža" i "Manduševac", poznatiji kao "Metalac". Za vreme rata jedino je uspeo da se održi samo Jahija u "Starom Prečku". On je svirao i za vreme uzbuna. PIŠTOLJEM NA PEVAČICU Najbolje razdoblje za narodnjake bilo je uoči rata, kada je u Zagrebu bilo otvoreno četrdesetak mesta gde se svirala samo novokomponovana muzika. Najveću populamost uživali su lokal u Buzinu i lokal na Bimdeku, ali narodnjaci su bili raspoređeni na sva tri prilazna pravca Zagrebu; na Samoborskom, Sesvetskom i Zaprešić-

Svet 14. 04.1995.

32