Svet

PRVI ČOVEK SRPSKE KRAJINE U BEOGRADU EKSKLUZIVNO ZA "SVET"

IZDAЈA: U NAPADU NA ZAPADNU SLAVONIJU NAPUSTILI SU NAS I MILOŠEVIĆ I RADOVAN KARADŽIĆ

Razgovarao: Predrag Popovic

BBANKO PEBIĆ. novoizabrani šef Biroa Bepublike Srpaka Krafine u leogradii. 11 ekskluzlvnom Inlervpuu za "Svef'. nrvom nakon aada Zanadne Slavoniie tvrdš:

"S obzirom da je vojska RSK učestvovala u mnogim bitkama sa Vojskom RS tia terltorijl Republike Srpske, neshvatljivo je da je ovog puta izostala njihova pomoć iako je predsednik RS izričito obećao da će pomoći!"

"Prenapadau brojnim razgovorima od jugoslovenskih, Jržavnšška dobijao sam uveravanja da ce nomoć oiti u svim sredstvlma, paivojnim!"

speh hrvatskog blic-kriga u Zapadnoj Slavoniji, kako su mnogi pretpostavIjali, nije mogao da izostane. Obostranu, i hrvatsku i srpsku, uverenost u takav ishod napada najbolje dokazuju izostanak iole ozbiljnijeg otpora srpske vojske, kao i lirvatska samouverenost, o kbjoj svedoče table sa nazivima mesta i ustanova koje su bojovnici nosili sa sobom i odmah postavljali. Nikoga, naravno, ne čudi nezainteresovanost međunarodnih institucija za novo razbuktavanje rata na ovim prostorima. Gubitak Jasenovca, Okučana, Pakraca i drugih delova Zapadne Slavonije, sam jx) sebi ima izuzetnu težinu koju umnogome predstavlja gorak ukus nemoći i izdaje. Upravo, preispitivanjem uzroka takvog poraza počinjemo razgovor sa Brankom Perićem, šefom beogradskog Biroa Republike Srpske Krajine. 9 Da li se Jasenovac, donedavno simbol srpskog stradanja, može smatrati simbolom srpske izdaje? Razgovor bih počeo Njegoševim rečima; "Da je iđe brata u nevolji da požali, ka da bi pomogo”. Poraz naše vojske u Zapadnoj Slavoniji naprosto ne može da se razumski objasni i shvati. Vojnici i \ i\lc da je odbrana tog dela ZapadiK' Slavonije bila izuzetno teška, a, ii krrtii'joj liuiji. čak i ncmoguća. Modutim. pored razumevanja svih problcnia. teško je objasnili zašto je otpor naše vojske bio tako mali, ako ga je uopšte bilo. Vojska Republike Srpske Krajine bila je dužna da ustaše zaustavi bar toliko da se narod evakuiše sa napadnutog područja. Otpor je pružen samo u mestima oko Pakraca, ah teško je proceniti da li je do njega došlo zato što je vojnički kadar hrabriji i odlučniji u tom kraju ili je do borbi došlo samo zato što su im Hrvati presekli odstupnicu. Takav poraz Srbima se nije smeo dogoditi ni na jednom delu njihovih zemalja, a pogotovo ne u Jasenovcu. Jasenovac je največi srpski grad pod zemIjom i nad njim treba da bdiju svi Srbi. 9 Da li i Srbi iz Jugoslavije? Naravno, svi a posebno oni koji su moćniji i jači. U vreme totalnog slepila, kada se u svetu proslavlja pobeda nad fašizmom i istovremeno aminuje povampirenje lirvatskog fašizma, mi Srbi to sebi više ne smemo da dozvoljavamo. Ako svet ne želi da vidi šta se ovde događa, Srbi moraju da vide i shvate šta im

se događa. Očito je da je narod u Krajini izdat od Saveta bezbednosti, od Evropske zajednice i, pre svega, od UNPROFOR-a, koji je, prema Vensovom planu, bio obavezan da spreči mogučnost hrvatskog napada na zaštičenu zonu. Niko ništa nije učinio da zaustavi masakr civila i sada smo svi poslali svedoci nove civilizacijske sramote koja se neče moči sakriti prečutkivanjem. • l’rilikom prilivatanja Vensovog plana za Krajinu, SR Jugoslavija sc obavezala da će u slučaju uapada Jirvatskili suaga i voj-

no pomoći odbranu srpskog naroda. Da li su krajiške vlasti pozvale Jugoslaviju da tu obavezu ispoštuje? Poput ostalih moćnih faktora koji su mogli da spreče egzodus srpskog naroda u Zapadnoj Slavoniji, ni Jugoslavija nije mnogo učinila, a pogotovo ne ono što je trebala. Pre napada, u brojnim poluzvaničnim razgovorima, od jugoslovenskih, tj. srpskih državnika dobijao sam uveravanja da će pomoć biti u svim sredstvima, pa i vojnim. Nakon svega što se dogodilo, sasvim je jasno da će se državnici Ju-

goslavije i Krajine morati precizno dogovoriti o saradnji, da li če pomoč biti samo humanitarna ili i dmgačija. Ne bih hteo da ostanem bez nade. Ukoliko Krajina opet bude napadnuta, nadam se da če pomoč iz drugih srpskih zemalja biti adčkvatnija. Ne smem ni da pomislim da čemo još jednom ostati sami. • Izostala jc i poinoč vojske Republike Srpske. S obzirom da je vojska RS Krajine učestvovala u mnogim bitkarna zajeduo sa vojskom RS. neshvatljivp je da je ovog puta izos-

tala njihova pomoč iako je predsednik RS izričito obečao da če pomoči, da shvata kako samo zajedničkim snagama možemo da obezbedimo opstanak svog naroda. Od obečanja, kako smo videli, nije bilo ništa. • Može li to da dovede do raskola između RS i RSK? Nerado govorim o srpskim raskolima. Samo saradnja može da nas spase, Bez obzira kako je Republika Srpska reagovala prrlikom ovog napada, mi imamo iste muke, iste probleme koje hitno moramo rešavati kako bismo pojačali i učvrstili našu odbrambenu moč. Upravo zbog svesti o upučenosti jednih na druge, ne mogu da shvatim kako se moglo dogoditi da je izostala pomoč Republike Srpske. ® Da li je izostajanje pomoći RS povezano sa posetom generala Ratka Mlađića Beogradu? Poznavajuči generala Ratka Mladiča, ne verujem da se tako nešto moglo utanačiti s njim. Bio sam dobrovoljac u njegovom Kninskom korpusu i stekao sam uverenje da je on retko sposoban oficir i čestit čovek. Da sam mogao da utičem na to, nikada ne bih dozvolio da general Mladič ode iz Krajine. Da se on nalazio na mestu komandanta naše vojske, sigurno ne bismo doživeli ovakve poraze, kao što smo več nekoliko puta doživeii. Verujein da Mladič nije mogao da utiče na slanje pomoči u Zapadnu Slavoniju. U pitanju je, pretpostavljam, odluka političkog vrha.

• Koliko je za poraz odgovoran krajiški politički vrh sa Martićem i Mikehćem na čelu? Pored spoljnih faktora, u koje übrajam i ostale srpske zemlje, za ovaj poraz odgovomost ne mogu da izbegnu ni vojne ni političke vlasti RSK. Kolika je odgovomost pojedinaca ili određenih gmpa, uskoro će morati da se utvrđi. Isto tako, treba ukazati na zaprepašćujuću činjenicu da su i posle ovog poraza neki vojni rukovodioci ostali

na svojim mestima. Posebnu težinu predstavlja činjenica da niko od nadležnih, ako možemo suditi po opštem čutanju, nema nameru da ih skloni sa položaja kojih nisu dostojni. Meni, kao poslaniku, nisu pozuati kriterijumi biranja najviših vojnih organa, ali sasvim je jasno da izbor nije izveden na najbolji uačin. Skupština RSK moraće da se odredi prema tim pitanjima i da

proceni kolika je čija odgovomost. Lično ču, na prvom zasedanju Sfcupštine, da postavim to pitanje. U protivnom, ako sve ostane kao pre gubitka Zapadne Slavonije, ne vidim svrhu postojanja Skupštine, vlade, državnih organa, kao ni same krajiške države. • Ni u političkom rukovodstvu Krajiue nema potrebne saradnje. Koliko su razmirice između predsednika Martića i premijera Mikelića oslabOe odbranu Krajine? Koreni nesporazuma na krajiškoj političkoj sceni, po meni, datiraju još od izbora i dublji su nego što izgleda. Cesto se govori o sukobu predsednika države i predsednika Vlade, ali problem se ne može svesti samo na njih dvojicu. Sukob postoji između predsednika države i Skupštine. Taj sukob je rezultat činjenice da predsednik nikada nije prihvatio Skupštinu kao glavno zakonodavno telo već se, pošto je po profesiji policajac, trudio da pod svoju komandu podredi vojsku i miliciju. U svakom slučaju, vođstvo republike i vojske pogrešno je precenilo da mi imamo dovoljno snage da se odbranimo od hrvatskih vojnih udara. Procena je, verovatno, pogrešna i zbog toga jer su svi računali na pomoč iz Republike Srpske. Na žalost, te greške plačene su Ijuđskim životima, najviSom cenom. • Koliko su tačne priče da su inžmjerci i'ojske Jugoslavije dva dana pred lirvatski napad razNastavak na strani 46

3

12. 05.1995. Svet