Svet

RAJKO DUJMIĆ TRAŽI NOVU SANJU DOLEŽAL

USKORO ĆEMO OBNOVITI "NOVE FOSILE": POTREBNA NAM JE JOŠ SAMO PEVAČICA!

Razgovarao: Zoran Prlmorac

BJIIKO ĐOIMiC, nekada iedno od prviii Igßena ingnalnvenske estsaie, danas. nakon raspada zeinije I njegmdh "Movlli fosiia'% zanrehaćld kompoatoi 8 koii planlga da nono¥o obieiigil gmpn koja je hilovinia »Milena”, "Mebeske kočžie'\ "Zovem le da ti kažem da le uollm" 1 9, 1 a sagn za ples", žarila i naKla od Triislava do lawđeliiež

ajka Dujmk ća, poznatog kompozitora i proslavljenog muzičara koji je dotakao vrhove popularnosti sa grupom "Novi fosili", zatekli smo u "kreativnom nemiru" u njegovom zagrebačkom stanu. Upravo mu se kroz glavu provlačila melodija koju komponuje za Severinu. Nije bio zadovoljan rešenjem, pa je svaki čas ustajao da bi na klavijaturama odsvirao nekoliko nota. Kaže da ga muzički dar još ne napušta i da tek sada u svojim zrelim godinama proživljava svoju novu mladost. Posle petogodišnje pauze opet namerava da okupi "Nove fosile”. • Za Vas kažu da ste rob svog talenta. Šta to zapravo znači? Rob talenta sam zato što ne znam ništa drugo raditi osim svirati i skladati. Kada ti ništa drugo nije

loliko vrijedno i važno, nego se korisiiš onim što ti je Bogom dano, ouda si rob talenta. U tom smislu ja to jesam. » Kad ste to prepoznali u sebi? Još kao dječak od devet godina počeo sam voljeti ovo što radim danas. Mnogo mi je toga uspjelo i mnogo želja mi se ispunilo. Navodno je loše kad ti se ispune sve želje, jer najgore je biti bez želja. Nisam pohlepan za novcem, ne želim biti bolji i veći od dmgih. Želim se, samo voljeti s Ijudima. » Dotakli ste vrhove popularnosti. Kakav je osećaj biti "gore"? Dotak’o sam dno života, ali i vrhove. Sto znači dostiči vrhl? Sve ovisi o tome kako ga visoko postaviš. Ako želiš prodrijeti u vječnost, da narod uvijek pjeva tvoje pjesme - pa makar kroz neko vrijeme zaboravi tko ih je napisao, onda je to stvamo uspjeh. Ja sam to postigao. A dno uvijek prijeti, jer se povrčmeno događaju padovi, Nitko ne zna Sto znači mučiti se s rješenjem jedne pjesme, kad ti je to na dohvat ruke, a ipak nešto nedostaje. To su strašne muke. Kod mene je to podsvjesni proces. Jednostavno zagrabim budučnost i vratim pjesmu natrag. To je parapsihološka disciplina. »Vaš najveći uspjeh bila je pobeda Vaše pesme "Rock Me Baby" na Evroviziji koju je izrvela grupa "Riva"? Zaista, to jest jedan od rijetko ostvarljivih uspjeha. Prije toga bilo je osvajanja brojnili festivalskih nagrada, ali največim uspjehom i posebnom radošću smatram jedan nastup s "Novim fosilima” u zagrebačkoj dvorani "Vatroslav Lisinski". Nakon povratka s tumeje po Rusiji jeđva smo dočekali svirati u svom Zagrebu. Kada smo odsvirali naš veliki hit "Sanjaj me”, na pola pjesme publika je počela pljeskati i pjevati s narna. Predivno je kad osjetiš da tisuče duša krenu zajedno s tobom, da isto osjećaju i na isti na-

čm voie ono što radiš. To je največi uspjeh, jednak radosti kad žena rodi dijete. Zato mi aitori pjesama mbžemo razumjeti porod. ©Da li stc dar za muziku nasledili od roditelja? Potičem iz siromašne zagrebačke porodice. Otac mi je bio pomorac, upravitelj stroja ili kako to zovu "capo od machine". Majka, domačica, porijeklom je Bračanka i beskrajno je bila talentirana za glazbu. Lnala je izvanredno dobar sluh i mislim da sam to naslijedio od nje. Roditelji su mi mogli priuštiti početno glazbeno obrazovanje. Svirao sam violinu u glazbenoj školi čime sam "izbrusio" sluh, ali sam ipak najviše voho instrumente s klavijaturama, čega se, držim i danas. «Ipak, profesionalnu karijeru poeeli ste kao bubnjar? Da, imao sam samo 13 godina kad sam svirao bubnjeve u striptizbaru s jednim lokalnnn bendom. Bilo je to u "Intim baru" u Dugom Selu i pamtim to kao vrlo dobro iskustvo. "Umjetnice" su me, dok sam svirao, gađale svojim netom skinutim grudnjacima i ostalim pripadajučim dijelovima odječe. Meni je to kao i svakom klincu u tim godinama bilo veliko uzbuđenje. Ponosan sam bio na to što sam dolazio doma s novcima u džepovima, mada to i nije bila neka zarada. Glavni provod bilo mi je tada otiči s društvom u Maksimir na čevape. Bila je to naša zlatna torta sa srebmim kuglicama. Nismo ni imali za više. ® Pretpostavljam da Vam svirke u striptiz-baru nisu postale preokupacija? Naravno da nisu. To je bilo onako usput, a kasnije je slijedila svirka u "Crno-bijelima”, "Zlatnim akordima”, svirao sam u prvoj postavi rok-opere "Gubec-beg", potom s grupom "Klan", bio sam dugo u pratečem bendu Josipe Lisac. Imao sam i svoju grupu ”Ime", a s "Grupom Marijana Skrgatiča” doživio sam veliki uspjeh na "Bum festiva-

lu" u Ljubljani, "Protrčao" sam kroz dosta grupa i svugdje su ostala velika prijateljstva. o Najviše ste se proslavili s "Novim fosilima". Kada ste počeli svirati s njima? Imao sam samo 19 godinakada me pokojni Slobodan Momčilovič Moka pozvao da idem s "Novim fosilima" na tumeju po Rusiji. Prvi put sam poziv, ali sam na dmgi pristao. Čudna je bila karizma tih petoro Ijudi. Nitko iz "Novih fosila" nije imao preduvjet da postane velika zvijezda, ali za nama su ludovale mase. Mi smo bili bend za dušu i to smo ostali do kraja. Lako sam se uklopio među te sjajne glazbenike. Bio je tu Nikica Kalodera koji mi je pomogao u prvim koracima. Moka mi je kupio prve "Hemond" klavijature. Vrlo smo brzo postali prava glazbena obitelj. Tajna našeg uspjeha možda je bila u tome što smo zaista nalazili zadovoljstvo u svojim pjesmama, a to je osječala i publika. a Kada ste počeli da komponujete? Isprva se to nisam usuđivao, ali sve je išlo svojim tokom. U to je dbba Vojo Šiljak imao na radiju emisiju u kojoj su slušatelji čitali svoje pjesme. Tekstovi koje je slala Dea Volarič pogađali su moju emocionalnost. Upoznao sam se s njom i dala mi je desetak svojilt tekstova. Moka me ohrabrio kada mi je rekao; "Mali, ti imaš dara za komponiranje!" Pokušao sam i to mi je zaista pošlo od ruke. Počeo sam sa "Sanjaj me” i "Da te ne volim”. Malo tko je odmah startao s tako velikim hitovima. Kada smo digli "Nove fosile" na sam vrh, onda smo Moka i ja počeli praviti pjesme za druge izvođače: Jasnu Zlokić, Nedu Ukraden, "Srebrna krila”, "Rivu", Jasmina Stavrosa... Radili smo to paralelno, ah nijedan projekt nije uspio dostiči "Nove fosile". Od tekstopisaca najbolje sam surađivao sa Stevom Cvikičem i Nenom Ninčevičem. Meni pisanje

tekstova ne ide od ruke, ali sam vješt u tome da smislim priču. ® "Novi fosili" su bili pri saraom vrlm nekadašnje jugoslovenske pop-scene? Ne pri vrhu, nego apsolutno na vrhu! Prodali smo više od 40 milijuna nosača zvuka. Pjesme su bile osnova svega, ah nas je odlikovala i profesionalnost u radu, Nama se nikad nije dogodilo da kasnimo na svirku ili da ne dođemo na koncert. Ušli smo u uho vrlo Siroke publike. Čak i oni koji su slušali "Azru", "Pami valjak" i "Prljavo kazalište” rado bi negdje u tišini pustili našu kaseta, pa makar to učinili i onda kad ih nitko ne vidi. e Kako ste uspeli promenama pevačica održati prepoznatljivost benda? Naša prva pjevačica, sada več pokojna Đurđa Barlovič došla je u fazu kad je osjetila potrebu da ima svoj dom i obitelj, za Sto smo imali razumijevanja. Potom je došla Sanja Doležal koja je bila sasvim drugi tip pjevačice. Za mene kao autora pjesama bio je to veliki lom, ali sam učinio sve kako publika ne bi osjetila taj veliki prijelaz. Formula je bila jednostavna - iskrena i dobra pjesma. Mi nikad nismo uspijevah na štos. ® Zašto su "Novi fosili" prestali da rade? Nikada se nismo oprostih od publike nih rekli da je gotovo, niti čemo to reči. Ugasih smo se početkom rata, opterečeni strašnim psihozama. Naša je zemlja bila u opasnosti i u tom se momentu nismo bih spremni zabavljati. Vladimir Kočiš Zec i ja imah smo svoje obaveze u Civilnoj zaštiti. Prestali smo nastupati, a nesto kasnije Zec i Sanja Doležal počeh su svoje solističke karijere, u čemu im želim mnogo sreće, o Koliko ste uz sav svqj rad imali vremena za privatni život? Radio sam mnogo, možda i previše, a zbog toga uvijek nešto strada. U mom slučaju to je privatni život. Iza mene je jedan neusp-

jeli brak sa ženom koja je bila izvrsna pjevačica i koja mi je mnogo , pomogla svojim pratečim vokalima, Ona sada živi u ŠpanjoLskoj s našim dvanaestogodišnjim sinom s kojim svake godine provedem barem mjesec dana. Danas živim u prekrasnom braku sa svojom drugom suprugom Snježanom, s kojom sam se vjenčao prije pet godina. oNe napašta Vas kreativni neinir? Sve ono što me zanimalo na estradi, već sam postigao. Sada se polako ali sigumo približavam simfonijskim orkestrima, velikim kazališnim predstavama i filmskim projektima. Sa Željkom Krznaričem, pjesnikom i radijskim voditeIjem, pripremam epohalno umjetničko djelo. Namjera nam je ostvariti projekt koji smo nazvali "Križni put". Još se nismo ođlučili hoćemo li to ispjevati ili će to biti govome pjesme s instrumentalnom pozadinom. To još zrije u nama, rađa se... _ _ ■ ®Da U ste ikada osetiU da Vam ponestaje snage, da ostajete bez datia? Nikad nisam ulazio u posao s dahom i snagom. Radim to samo onda kad za to osjetim potrebu. Možda se dogodi da pauziram đeset godina, ali kad opet počnem ništa se neće promijeniti. ®Možete U objasniti šta je zapravo sa "Novim fosdima" i pričama da ćete opet poceti da radite? Od starih "Novih fosila” ostali smo samo Marinko Kolnago i ja. Svi koji su nam kasnije prišli, ukIjučujući Sanju Doležal i Vladimira Kočiša Zeca,> započeli su solističke karijere. Oni nikađ nisu imali neodoljivu potrebu ostati u bendu koji se zove ''Novi fosili". Nas dvojica imamo tu potrebu i mi ćemo nastaviti dalje. Marinko i ja već imamo kompletnu mušku ekipu. Samo nam je još potrebna pjevaćica.

i.Oi. 1998. Svet