Svet

LEVO OD RAJA

Plše: Aleksandar Vulin

KMENA lallDA Leto je došlo. Sa njim i vrućine a sa vrućinama i potreba za morem, svežinom, talasima. Na žalost, kako sada stvari stoje jedini talas koji će nas zapljusnuti i jedini koji će nas stvamo ohladiti do tačke smrzavanja, jeste talas cena i (ne daj bože) inflacije. Nešto stvarno nije u redu. Kad god se kako tako, dočepamo hleba ili kakvog mrsa, odmah neko postaue zavidan. Kao po pravilu ti zavidljivci imaju puno više nego što im treba, a uvek im je stalo do ono malo "ruva i kruva" koje još nije njihovo. Samo ne krivim ja mnogo njih, oni su takvi kakvi su i uvek će biti prokleti. Koliko god fabrika da otkupe, koliko god zemIje da nagrabe, išticuju deviza, prošvercuju nafte. nikada im neće biti dovoljno i nikada neće biti srećni. Uvek će se osećati nesigumo i napola siromašno. Oteto, prokleto. Krivim one koji su nam tako lirab-

ro obećali da će se i'mena onih prokletinja javno objaviti. Oni su za taj posao plaćeni i stvamo je glupo što to uopšte moram i da pominjem. Ko krši zakon. rnora biti kažnjen. Sa pravne tačke jasno ko dan, ali ko pita pravo. Ili možda i pita a ono u stvari i nije povređeno, nije isključeno da za takve i nema zakona. Ukoliko je to tačno, onda je sve u redu nema zakona pa nema ni povrede istog, dalde nema ni kazne. Opet moram da se naljutim na one što su pretili imenima. Kad nema zakona (dakle ni kriminalaca) zašto za ime sveta, plaše te "poštene" i preduzimljive ekonomiste da će se njihova imena javno pokazati. Greh, ništa drugo do bruka i sramota. Da bi iz ovog pravnog problema izašli čisti i umiveni (kao za Novu godinu) ostaje im samo dva puta ili da neki zakon donesu ili da se (ne)imenovanim javno i Ijudski izvine. Naravno, postoji i treći način a to je da se čitava

stvar ponovi pa sve ispočetka. Jedino je pitanje dokle. Iz meni nepoznatih ražloga jedna čudna pesmica mi se stalno mota po glavi, neizazvana i ničim zaslužena kao sankcije :"kad se digne kuka i motika". Sta li to treba da znači, sigurno ništa pametno. PLAVI Sport je sjajna stvar. Naravno i on ima svojili mana, čovek se oznoji, bude ugruvan čak izgubi i po koji gram (ništa što pivo ne može popraviti). Buduči da smo sportska nacija sve pobrojane mane mi mu lako pršatamo. Sport nije samo igra on je i indikator mriogih ozbiljnih stvari. Tako kada nam se zemlja raspadala na stadionima se divljalo, palile su se jugoslovenske zastave, ratovalo se sa milicijom, igrači su učestvovali u okršajima. Svima je bilo jasno kuda to vodi. Ipak,

pored ove političke postoji i terapeutska funkcija sporta. Makako država mala ili velika bila' bitno je samo ono što se dešava na terenu, tu smo svi isti pet protiv pet i gotovo. Ista pravila i samo je nebo granica. Valjda smo zato tako ponosni na "plave". Cak su se i američki "natčoveci" prestali potcenjivački odnositi prema našim momcima, parket je parket i tu Medlin Olbrajt ili sam Klinton slabo mogu da pomognu. Valjda su zato sve ove godine tako čvrsto i držali blokadu, naši momci su loš primer. Kako oni iz te varvarske i patuljaste zemlje da uzimaju prvenstva i medalje ne ide to tako: u našem odstustvu oni su međusobno delili medalje, sada to više neče iči. Bilo bi, verovatno više Sansi da se i oni dočepaju kakve bronze da nam je država ostala jedinstvena, ovako podela medalja če ostati ekskluzivno pravo, .bivše SERJ. Takođe, sport je pokazao opet i sposobnost da ujedini. Kao što več rekosmo, jugoslovenska zastava se cepala a sa tribina su se čula samo imena republika čak i kad igra reprezentacija. Sada, četiri godine kasnije, u Novom Sadu i Beogradu pevala se himna, čulo "Jugoslavija”!, i bilo je puno zastava čak i SFRJ. Izgleda da počinjemo smatrati ovu zemlju svojom. Neki drugi vetrovi duvaju, bilo je i vreme.

01, RUSUO MAJKA TS KUKALA Nekada davno postojala je jedna velika, moćna i ponosna zemlja. Kako to obično biva ta zemlja se raspala a na njenim razvalinama izrasle su neke druge države i državice. Naslednik pokojnog džina je isto tako džin, ali nije sve u veličini ima nešto u srcu i glavi. Zato je ovaj novi džin i velik i moćan ali ponosan, eto! Ponosan nije sigurno. I nema našta, na sebe takav kakav je, zaista ne može biti. U vreme postojanja njegovog prethodnika, bilo je terorisanja baš kao i sad. Tako je grapa nekakvih nesrećnika otela jedan avion koji je pripadao pokojnom džinu. Jasno, postavljali su uslove: od promene sistema do miliona dolara, kao i pregovore sa državom. Od svega su dobili samo državnu municiju u trajno vlasništvo razume se i tu je bio kraj državnih troškova. Posle toga nijedan sovjetski avion nije otet, a i što bi. Metaka kalibra 7,62 ima i u slobodnoj prodaji jeftinijih od državnog kursa. Danas to nije lako, ima Ijudi koji sad mogu da otmu čitavu bolnicu, streljaju Ijude, pričaju sa samim prmijerom i nikakav metak ne đobiju. Posao je sigurno unosan onoliko minuta direktne priče na CNN-u, Skaj-u i gde sve ne, garantuje milione od reklama. Zato treba očekivati poplavu sličnih situacija. Koliki U će biti telefonski račun premijera?

Iz meni nepoznatih razloga jedna čudna pesntica mi se sfalno mota po glavi c neizazvana i ničim zaslužena kao sankcije: "kad se digne kuka i motika". Šta li fo treba da znači, sigurno ništa pametno

KO JE REKAO; IMENA?

Svet 23.06.1995.

12

021/ 23-575 623-137 # JvmsM in I efikascm gradski i medugradski prevoz robe do 2 tone C E N E P OV O U N E Svakodnevna linijas Novi Sad-Beograd-Novi Sad