Svet

JUČE SIDA, DANAS EBOLA, SUTRA...

BOBiŠA ¥BKOyiC, najpriznaap jMffosiovesasld a>mčajak M MPS. šat Kažedre za epidemiolaalia-Ba Medicinsknm fakulletm u Maifoia Sadu. u akgtelMzigaam razaovoCTi za "Scel" ijfmrori a harateterisHkama vinisa ehale. prahiemima koie lugoslaviša zbcn sankciia čma sa gara»nim bolestima i Ivrdi:

Pošto u Novom Sadu Ima samo 9 Ijudi obolelih od AIDS-a odlučili smo da je jeftinije da ih sve smestimo u Beogradl

Razgovarala: iubravlsa Bogdanovlć

re gotovo 20ak godina n Zairu i S. Arabiji pojavio se viriLS cbole i odneo sa sobom preko 350 zrtava. Danas smo snočeni ponovo sa njim i on svakako iznova preti da odnese gotovo isto toliki, ako ne i još veći broj žrtava. Da Bse o eboli sada zna nešto više nego ranijih godina, kakve sn kliničke manifestacije, koliki je period inkubacjje i sL? U virusne hemoralgijske groznice spada i ebola grozoica o kojoj se ovih dana puno govori. I ebola groznica je prirodna žarisna infekcija otkrivena pni put 1976. godine u Zairu i graničnim delovima Zaira i Sudana, u mestu Jambuku na reci Eboli po kojoj je i dobila ime. Iste godme registrovane su epidemije na graničnim teritorijama Zaira i Sudana u trajanju od avgusta do novembra meseca. Poslednja epidemija ebola groznice registrovana je 1979. godine u Sudanu. Uzročnik ebola groznice je RNA virus iz porođice retrovirusa. Ovaj virus je relativno otporan u spoljnoj sredini ali ga efikasno umštavaju hlomi preparati. Inkubacioni period traje od 221 dan (najčešće 12-14 dana). Bolest počinje naglo sa visokom temperaturom, malaksalošću, bolovima u mišičima, groznicom, glavoboljom i upalom grla. U toku bolesti javlja se povračanje, prollv se makulo-papuloznim osipom. U toku bolesti dominiraju krvarenja pa se tako u povračenim masama i stolici nalazi i krv. Smrtnost se kreče od 50-90% slučajeva i obično nastaje između petog i devetog dana od početka bolesti kada je najkritičniji period. U ovom periodu je bolesnik i najzarazniji. EJijagnoza se postavlja na osnovu kliničkoepidemiolcških podataka, a potvrduje se izolacijom i identifikacijom virusa ili serološki dokazivanjem speciiičnih antitela. Rezervoar zaraze u prirodi nije sa sigumošču utvrđen, ali se smatra da su najverovatnije to sitni glodari. Ljuđi se slučajno zaraze kada borave u prirodnom žarištu u kontaktu sa sekretima i ekskretima zaraženih glodara. Ebola groznica sa»prenosi i interhumano putem zaražene krvi, sekreta, ekskreta, spenne i organa umrlih Ijudi. Aerogeni put prenošenja nije potvrđen. U interhumanom prenosu oboljenja karakteristična je pojava porodičnih i bolničkih infekcija i epidemija. Osnovna mera u sprečavanju suzbijanju i širenju ebola groznice jeste rana i brza dijagnoza i lečenje u posebno određenim zaraznim odelenjima. Za lica za koja se utvrdi da su boravila u prirodnom žarištu određuje se karantin u trajanju maksimalne inkubacije koja iznosi 21 dan, tokom koga se prati njihovo zdravstveno stanje. Lica koja dolaze iz ostalih područja Zaira stavljaju se pod zdravstveni nadzor u trajanju od 21 dan od napuštanja Zaira. Savezno ministarstvo za rad, zdravstvo i socijalnu politiku donelo je naredbu i stručno uputstvo o merama za sprečavanje unošenja i širenja ebola hemoralgične groznice u našu zemlju koje se dosledno sprovodi. « Kada se ebola prvi put pojavila, najveći procenaf zaraženih i obolelih bili su zdravstveni radnici? Virus ebole je dominantan u predelima džungli i gustih šuma, prenose ga životinje uglavnom glodari putem mokraće. Krug zaraze ide otprilike ovako: čovek radi u šumi, bere pečurke ili kopa, dolazi u kontakt sa životinjskom mokračom i zarazi se. Tako zaražen postaje opasnost i za svoju porodicu, naročito ako neko od njenih članova ima neku mikro povredu na koži. Ove povrede su prijemčive za ovakvu vrstu virusa, jer se oni prenose putem krvi. U bolnici to otprilike izgleda ovako: medicinska sestra neguje bolesnika, on krvari, daje mu injekciju, übode se na iglu i sl. Tako da su to uglavnom porodične i bolničke infekcije. • Da li to znači da je prenošenje vazdnhom n potpnnosti elimkrisano? Da, aerogeni put nije ponrđen kod ebole. Ona se dakle ne prenosi te) gripa putem vazduha i to je jedtn od razloga što je nema u široj populaciji. Mi u Jugoslaviji od 14 registrovanih hemoralgičnih groznica imamo svega dve, jedna je tzv. mišija groznica, ona se prenosi na isti način kao i ebola, ah se ne prenosi sa čoveka na čoveka. Od tih 14 hemoralgijskih groznica ima svega četiri koje se prenose sa čoveka na čoveka i to su; ebola, lasa, marburg i krinska hemoralgijska groznica. Sve ostale se, naglalavamo, prenose sa životinja na Ijude. Poređ mišije groznice kod nas je na Kosovu i u Srbiji povremeno zastupljena i krinska konga. Ona se, takođe, pojedinačno javlja i tu je isti način prenošenja. ® Beogradska javnost je bila prilično uznemirena dolaskom pntnika iz Zaira koji su smešteiri u karantin. Da li se sada može nešto ponzdano reći o njihovom zdravstvenom stanju? Oni su zdraviri ne pokazuju nikakve znake oboljenja, a pored toga oni ne dolaze đirektno iz žarišta. • Kakve se mere prcduzimaju, na našim graničnim prclazima, radi sprečavanja unošenja ovog i drugili virusa?

Na svim graničnim prelazima se Donnalno pregledaju pasoši. Po njima se obično može i zaključiti ođakle putoik dolazi. Međutim kod nas je takva situacija da Ijudi uglavnom stižu nekim posrednim putevima preko Beča, Budimpešte i nekih drugih gradova tako da se njihovo stvamo polazište ne može sa sigUmošću ođmah utvrditi. To svakako otežava stvari pa smo mi, uglavnom prinudeni da se oslanjamo na kontrolu carina iz okolnih zemalja preko kojih nam stižu putnici sa raznih strana sveta. Ako je čovek bio u samom žarištu, a u ovom slučaju u Kikvitu ih oko njega i ako ima znakove bolesti momentalno se evakuiše. A ako dolazi iz žarišta, a nema znakova obolenja onda ga direktno stavljamo u posebnu ustanovu gde ostaje 21 dan, kohko najduže traje inkubacija. Isto tako ako dolazi iz Zaira ah ne direktno iz žarišta onda se stavlja 3pod zdravstveni nadzor opet u trajanju od 21 dan. • Još jedna bolest koja već godinama odnosi sa sobom ogroman broj žrtava i o kojoj se manje više sve zna osim pouzdanog kka jeste SIDA. Stoga nije zgoreg ponoviti način na koji se ona prenosi? Dominantan put prenosenja je seksualni i to nikako naš svet da shvati. Svi traže neke druge načine. Seksualni put je dakle dominantan i to svi oblid seksualnog kontakta, pri čemu je homoseksualni najopasniji, zbog toga što sluzokoža anusa nij'e prilagođena za seksualni odnos i ona se stoga pri takvim kontaktima lako oštećuje i virus preko tih oštećenja lako prodire u organizam. Sluzokoža vagine je viSeslojna elastićna i ima svoje zaštitne mehanizme i tu virus mnogo ređe prodire, odnosno imaT manje usiova. Ah bez obzira na lo svaka upala sluzokože vagine ih neka povreda dovodi do lakšeg prodiranja virusa. Dakle seksucioi pul je dominantan. Na drugom mestu je prenošenje putem krvi i krvnih produkata. Međutim, danas se sva krv testira.

konkretno kod nas se to radi još od 15. avgusta 1987. godine. Isto tako pacijenti koji daju organe, tkiva ih spermu za veštačku oplodnju svi se podvrgavaju kontroh. Prema tome taj put je eliminisan. Međutim, u našoj zemlji kao ija kao što su Itahja, Španija, Švajcarska prenošenje putem malih kohčina krvi. odnosno nesterilnih igala koje razmenjuju narkomani čini ovakav izvor zaraze dominantnim. Dakle, zaraženost putem narkomanije u Jugoslaviji čini 54% od ukupnog broja zaraženih. Sledeći način je vertikalna transmisija od majke na dete, to znači kada je majka inficirana, virus direktao prenosi na dete. I ona to čini u 30 do 50% slučajeva. Virus može preneti na svoje novorođenče ih u toku trudnoće ih u toku porođaja ih neposredno posle porođaja. Isto tako, postoji opasnost od prenošenja i putem majčinog mleka. * Kako i na koji način uspevate da pomognete obolelima i gde se konkretno u Novom Sadu oni hospitalizuju. Znate, njima se sve saopštava istog trenutka kada se virus otkrije i odmah im se kaže šta moderaa medicina može da uradi. S tim, da im se savetuje kako đa priiagode svoj način života bolesti kako bi im se život šlo više produžio. Daju se saveti o principu života, načinu ishrane itd... Mnogi od njih zapadaju u teške psihičke krize pa im tu pomažu i mnogi psiholozi i psihijatri. Zatim se prati njihovo zdravstveno stanje, prate se promene u imunološkom sistemu i šalju se na imunološke testove radr urirđivanja stanja njihovog imuno sistema, jer ako imuno sistem padne ispod normalnog stepena uldjučuje se preventivno davanje nelah anti virusnih lekova. A kada obole onda se šalju na Infeklivnu kliniku u Beograd gde se hospitalizuju dok ne prođu te oportunističke infekcije. Kad se stanje poboljša šalju se kući. Cela organizacije je takva da se svi zaraženi pacijend registraju, obaveštava se i njihov lekar i onda se za-

jedno sa mnom praii njihovo stanje. Mogu se oni svakako lečiti i kod nas na infektivnoj klinici ali pošto je relativno mali broj obolelih svega devet a oprema za dijagnostiku i praćenje je skupa opredelili smo se da svi oboleli budu smešteni u Beograd. « Kako se kod nas rađe testovi za sidu, da li se i koliko piaeaju i n kojoj meri su anonimm? Kao i svugde u svetu analiza se pravi testom. Svi koji dođu sa uputom testiranje ne plaćaju, a oni za koje utvrđmio da ima razloga za test, a uput nemaju ni oni neće platiti. Svi ostali plaćaju. • Koliko to iznosi? Ne znam, svaki put se menja. Sada iznosi 99 dinara. A anonimm su u toj meri u kojoj je i sve anonimno kod lekara. • U kojoj nieri sa sankdje n protekk tri godine atkak na povećanje odnosno smanjenje oboklih od virnsa MDS-a, s jeđne stranc zbog naglog prekida priliva stranaca, a opet, s đrnge zbog prfeustva vehkog broja strane vojne rik? Na to pitanje ne mogu da odgpvorim jer to nije akutna bolest. Sankcije su u svakom slučaju negativno uticale na sve a posebno na zdravlje stanovništva. One su neprimerene jer ako svetska organizacija propagira zdravlje, za sve, do dve hiljadite godine a u isto vreme jednom narodu uvodi sankcije onda tn nema logike. Sankcije su se nepovoljno odrazile kako na zdravlje pojedinca tako i na zdravIje celog naroda. Smanjene su materiialne mogućnosti za sprovođenje zdravstvene zaštite smanjen je priliv testova za dijagnostiku, lekovi, takođe itd... Konkretno za sidu je teško odrediti uticaj sankcija. Prekid veza sa svetom, manje fcretanje stanovništva kroz našu zemIju i našeg stanovništva van nje, na neki način smanjuje mogućnost zaraze, ah nedostatak sredstava je bitno uticao i na prevenciju i na propagandu, a normalno i na samo lečenje oboleiih.

Svet 23.08.1995.

26