Svet

dicaina, prije svega na narodnost, a onda su imali i neku duhovnost, ’pogled па svijet koji je srpski i ргаvoslavan. • Kako nam svjedoči Mešina rukopisna zaosfavština, posljednji dio njegove romaneskne trilogije trebalo je da se zove " Hasan" i u njemu Hasan, и Gradišci, sreta crkvu Božiju... Da. Šteta što taj гошап nije napisan. Jasno je da je put spasenja Srba muslimanske vjere - povratak pravoslavlju. Ja to govorun sa punom odgovomosti; znam da to ne može svako i da to nije lako, ali isto tako znam da bi se jedino na taj način prevazišlo dvojstvo u njihovom biću i da to što su privremeno - a za vječnost je i nekoliko stotina godina privremeno - bili u drugoj vjeri, da li zbog pritiska okupatora ili lične lagodnosti (jer se "poturči plahi i lakomi") пе znači da u njima nema mnogo srpskoga. hrišćanskoga i pravoslavnog. Ovako, niti će oni biti pravi muslimani niti pravi Srbi. Znam mnogo Агара s kojima sam se družio tokom studija; oni na naše muslimane gledaju s prezirom u pogledu njihovog islama. Oni smatraju da to nije islam i osjećaju da su naSi muslimani nešto drugo. Mi znamo da je to "drugo" jaka primjesa srpskog u dubini njihovih duša, u njihovim mislima i postupcima, srpski narodni pečat. Oni njega moraju da pobjeđuju jednim agresivnim i lažnim islamom i mislim da bi taj roman ukazao na put spasenja Srba koji su privremeno bili u islamu. Naš odnos prema njima ne kurakteriše mržnja; nekada ga karakteriše sažaljenje, a nckada ravuodušnost; dok ih katolici najčešće preziru. Međutim. unutrašnji život muslimana je jako obilježen, možda presudno obilježen potrebom unutrašnje borbe protiv ostataka srpstva i pra\ r oslavlja u njima. To i Arapi i ostali genoidni muslimani doživljavaju kao nešto veoma čudno, kao neku mješavinu mržnje i odanosti, koja se izražava kroz mržnju, kroz borbu protiv nečega drugoga... To nije autentični islam i nikada i ne može biti. јег nije okrenut svome bogu. već je okrenut prije svega protiv nečega... Njihov identitet je negativno ođređen. Zato mislim da će se srpski narod u cjelini i u potpunosti орогаviti onda kađa najveći dio njihov ili svi - u narodnosnom smislu - Srbi islamske vjeroispovijesti se zacijele u svojoj duši i uđu u punoću svoga bića. To, naravno, ne smije niti može biti nasilno. Imamo divnih primjera prelaska u pravoslavlje prije rata i tokom rata. Pošto naši sveštenici to neće da čine ovdje za vrijeme rata, onda tako opredijeljeni Ijudi idu čak u Njemačku da se krste, i onda se vrate ovamo. Neki od njih su umjetnici, neki se nalaze blizu državnog rukovodstva i veoma su odani Srbi pravoslavci. Od Njegove svetosti patrijarha Pavla smo dobili blagoslov da formiramo jednu pravoslavnu fondaciju koja nosi ime Svetog Jovana Krstitelja. Ona će biti usmjerena na hristijanizaciju, odnosno na razvoj hrišćanstva i hrišćanske mish kod našeg naroda i kod svih onih-koji to žele. Posebno će se trud uložiti oko mnogodjetnih porodica i шеđusobnog hrišćanskog pomaganja. I moja porodica se uključila i tražimo sredstva i iznalazimo moguć-

"Od Njegove svetostl patrijarha Pavla smo dobili blagoslovda formiramo jednu pravoslavnu fondaciju koja nosi ime Svetog lovana Krstitelja. Ona će biti usmjerena na hristljanizaciju, odnosno na razvoj hrišćanstva i hrišćanske misli kod našeg naroda i kod svih onih koji to žele. Posebno će se trud uložiti oko mnogodjetnih porodica i međusobnog hrišćanskog pomaganja. I moja porodica se ukljućlia i tražimo sredstva | i iznalazimo mogućnostl da bismo u 1995. tu instituciju mogli ustanoviti i razviti"

nosli da bismo u 1995. tu instiiuciju uiogli ustanoviti i razviti. • Narodni preobražaj koji sc desio za ovu polovinu descfljeća jc ogroman i cudesan. Kako se zbilo to obraćanjc svorn iskonsкош liku? Ja sam uvijek neraspoložen kada to neko pripisuje u zaslugu meni ili Srpskoj demokratskoj stranci. Nema stranke niti vode koji je to mogao da proizvede, da to već uije bilo u narodu. Šta je bilo potrebno na političkom planu? Na političko-državnom nivou je bilo potrebno samo ukloniti prepreke, a to što je u narodu, onda će samo da poteče. Ako imamo kakvih zasluga, onda su one samo u tome što smo vratili slobodu, što smo uklonili vještačke prepreke. I sada kada se ta brana uklonila, potekla je sasvim prirodno jedna narodna duhovnost, pravoslavna duhovuost i narodno biće kao jedna nezaustavljiva rijeka, kojoj evo niko ništa ne može osim Boga, a Bog neće, Bog je stao iza nje.^ Citav svijet je protiv toga, a lo postoji i jača iz dana u dan. Nikakvom disciplinom, nikakvim ideološkim übjeđivanjima, nikakvim aparatom mi ne bismo mogli postići ovu vedriuu, ovaj entuzijazam, ovu vjeru kod naroda da to nije postojalo u narodu. A samo je bilo zapriječeno, šćućureno i ispoljilo se onog treua kada je došla sloboda. Mi možemo biti - i jesmo - u političkom pogledu ponosni samo na slobodu koju smo obezbijedili narodu, a sve drugo je Bog uradio. A Bog nam je vjerovatno i tu slobodu donio, јег nas je naučio šta treba raditi i Sveti Duh je šaptao šta ćemo kad govoriti, u šta sani se i lično osvjedočio: često sain od-

lazio ма skupove bez priprciuljenog koncepta u stvari, uvijck osun u tri-četiri važna istorijska skupa i uvijek sam išao po jevandeljskom/Ne briuitc se šta ćcte govoriti, Sveti Duh će sam ukazati šla treba da se govori..." • Rekli smo da jc ccnfar srpske istorije sada ovdje. Egzisfencijalna situacija dašc našcg naroda je sfaujc krize (grč. krizls = sud), u kojoj se uzrasfa ili pada. Kako nju nosi duša Radovana Karadžića? Cuo sam da je negdje Golda Meir, izraelska državnica, rekla Arapima da im može oprostiti sve, ali da im nikad ne može oprostiti što su natjerali njen narod da_ih übija. Mi smo bili napadnuti. Što kaže vladika Rade. "Muž je branič žene i đeteta, narod čuvar Crkve i plemena": rui smo morali svoje pleme i svoju Crkvu da odbranimo. I ja se u Boga nadam da smo upotrijebili samo onoliko sile koliko je biloneophodno. Što se tiče samog tereta političkog rada i političkog odlučivanja, neka je prost taj teret. Ja mislim da se Bog umilostivio da mi dade da u svom životu radim nešto značajno, toliko značajno da mi se čini cia je vrijedno roditi se, živjeti i umrijeti za to da se svom narodu pomogne. Ja sam se veoma držao jednog zajedničkog, sabomog rada i sve ovo što smo uradili, nije iz glave jednog čovjeka, nego je "iz glave cijela uaroda", jer smo mi smatrali da su demokratija i sloboda za srpski narod nezamjenljivi. Nikakvim kabinetima, komitetima i ideologijama ne može se doći do cilja, ncgo isključivo putem slobode, tako da smo mi zaista dolazih do rjcšenja putem zajedničkog rada; i ja sam se uvijek trudio da srpski uaг(н! u oudašnjoj Bosni i llerccgovini i sada u Republici Srpskoj исша vivtu nego vođstvo. Mi zaista imamo vođstvo, imamo pedesetak istakuutih Ijudi koji vode ovaj narod, lako da ništa ne zavisi od jednog čovjcka. Sudbiua je dala da ja budem prvi među jednakima i da to sve formulišem.

"Bogmljedao dobrozdravlje I veliku duhovnu snagu: "pregaocu Bog daje mahove". laponekad žallmsvemoje saradnike, čafc I ove mlade policajce pratiocekoji radeu smjenama, pa ipak popadaju zamnom pratećl me, aja se ne umorlm"

Bog mi je dao dobro zdravlje i veliku duhovnu snagu: "pregaocu Bog daje mahove". Ja ponekad žaiim sve moje saradnike, čak i ove inlade policajce pratioce koji rade ti smjenama, pa ipak popadaju za mnom prateći me, a ja se ne umorim. Jer je motiv veliki i duhovna snaga i duhovni podsticaj su veliki.

lako da lično to dosla lako nosim. Jediuo mi nije lako kad se treba do nositi odluka, ouda pitam mnogo Ijudi, pa ćak i djecu: a što je najvažnije, pitam našu Crkvu i nijednu važnu odluku uismo donijeli bez Crkve. Tu moram da se branim pred našom braćom istočno od Drine koji nas ne razumiju, koji nas pro glašavaju klerikalcima. Pravoslavna Crkva uije nikad imala klerikalce. A to što nas je Bog obradovao di\'nim mitropolitom i episkopima, to je samo naša prednost. da možemo da ih upitamo za savjet. A oni saini uikad uisu pretendovali da nešto nametiiu ili čak i da savetuju ako ih ne upitamo. A mi sraatramo da smo ovdje vijekovima patili ne zato što smo bili lijepi ili ružni, niski ili visoki, nego zato što smo bih pravoslavni. Mi smo stradali zbog pravoslavija i smatramo da nam je i odbrana i pul spasenja pravoslavIje - zato je Crkva tu s паша. I ja sam pri donošenju odluka, kažem. veoma oslonjen ua sve moje saradnike, ali se nikad ne zaklanjam iza njih, ali zoam da iza tih odlukrc stoji i čitav narod, naročito vojska i zato su te odluke. hvala Bogu, i realizovane. » A kakve su one biie na početku. a kakve su sad? Njihovaobuhvatnosf se s vremenom mijenjala? Mi smo na početku imali osuovni cilj da omogućimo slobodu i ravnopravnost srpskom uarodu, računajući da će se Jugoslavija spasiti. Mi smo se opredijeiili da -- ako se Jugoslavija spasava, a mi smo bili za njen opstanak - to ne bude po cijenu srpstva i na račun Srba. Htjeli smo da izborimo za srpski narođ ovdje dostojuo i ravnopravno mjesto, da živimo ako možemo

u zajedinčkoj kuci. (х н 1 usluumi da smo ravnopravni. Međutim, naš neprijalclj nas je vodio u pravcu našilt možda uajboljih i riajsmjelijih ciljeva i najskrivenijih nada i lo Je, uvjeren sam. Bog tako htio. Neprijatelj je i u Hrvatskoj i bivšoj Bosni i Негсеgovini radio tako pogrešne korake da uas je nepogrešivo vodio na stazu potpune. obnove srpskog carstva, obnove srpske države; tako da je naš put, u stvari, bio reakcija na izazove koji su uam biii upućeni i na nuždu koju su nam nametali naši neprijatelji. a u stvari je sve ispalo kako Bog zapovijeda. Neka su blagoslovene žrtve koje su za to paie, a vidjećete ako sretnete ijude ovdje, i invalide, i porodice poginulih boraca, viđjećete svjetlost na ujihovom licu. • Л јегопаика je več u školaша: danas smo u crkvi na Palama vijdeli djecu kako uvježbavaju božični tropar. To je bila jedna odluka Narodпе skupštine koja je od naroda veoma pozdravljena. Drugi narodi i druge vjere nisu uikad prestali sa vjerouaukom, ne u Skoli nego u crkvi i u džamiji i u posebnim огganizacionim obhcima, a Srbi ргаvoslavni nisu imali nikakve mogućnosti za to: Crkva je to objavljivala, ali se to pratilo i roditelji su bili pod pritiskom. Рг\ о što mogu da kažem jeste da su djeca presrećna. To je najomiljeniji prediuet. Drugo, imamo sreću da sveštenstvom - oni toliko vole tu djecu da ta djeca to vide. I ouda se tu stvara jedna uzajamna Ijubav prema Bogu i djeca uče o svojoj vjeri i mislim da je to velika stvar. Roditelji tu slabo mogu da pomognu svojoj djeci. i to je jedini predmet za koji su djeca bolje spremljena od svojih roditelja.

8

ВДПОТДН KABADŽIĆ: ŠTft »И ŠAPHČE SVETIDBH

ш -%r чг r ВАРОВДН КДВАИИС: STA МI SAPIICE SBETIBUH

1.09.1995. Svet