Svet

OšlOVani uredniGB, Zbog lCSPOms COS razuma u telefonskoni komuniciranju sa Vašim nOVIHarOmm Predragom Popovićem, a vezano Za rubiku "RING", objavljena su pitanja petorice "odabranih" sazovormika, a da Ja nisam bio obaviješten da će biti tako učinjeno. Nije tačna konstatacija u

poednaslovu da kada Je gospodin Mikvlić vidio pitanja nije želio da na njih odgovoTU o

Naime. prilikom telefotskog razgovora sa noOVinarom Popovićem, a koji se odnosio na Evropsko fudbalsko prvenstvo u Engleskoj ı iznošenja mojih utisaka na dotadašnji tok prvenstva, zapitan sam da li bih učestvovao u rubrici "SVETA" koja se zove "RING", pet na Jed1082. Rekao sam tom prihkom da nemam ništa protiv ı da u tome učestvujem, (jedino nismo se dogovorili da li sam Ja taj koga pitaju ih koji pita) 1 O toi Se InOŽeimo dOSOVOriti. ali da prije toga sinatram potrebnim da čitaocima Vašep lista u obliku ıntervjua iznesem temeljne prislupe šia jc to Komitet za zaštilu prava ı ileresa raseljenih |ica ı povratak u zavičaj.

Dakle, smatram da je poIrecbno du IZnDCSCHI OSIOVIIĆ programske pristupe KoulICLL JUF Tad HIJC *0iliO DOVFtak u zavičaj, već daleko šira problematika socijalizacije raseljenih lica koji su čvrsto odluči!: da ostanu ma prostoru SR Jusoxlavuvc.

Medutim. novinar Popović se odlučio da Ispred toa stavi rubriku "RING", smatrajući to atraktivnijim poslom te se upustio u traženje sagovornika kojima očito ı nije bio interes sagledavanja suštinskih problema narcda, već da Kroz svoju ideološku mržnju ı zaslijepljenost putem pitanja iziđu sa optužbama bez pokr:ća, što m je ı bio osnovni cilj.

Zato Je nekorektno iznositi ocjenu da zbog poštovanja onih koji su postavljali pitanja, objavite ta pitanja, bez obzira što su sama pitanja optužbe ı nepoštovanje moje ličnosti.

Upravo je to bio razlog da ne prihvatam takav način razgovora u Vašem listu, bez obzira što se rubrika zove "RING".1 u pravom RINGU gdje se odvijaju borbe u raznim borilačkim sportovima, mora da vrijedi pravilo fer-pleja, a ovdje ga nije bilo. Ova komstalacija se uglavnom: odnosi ua Opačića i Kesića.

Pošto je ipak došlo do objave ovako teških kvalifikacija kojuna je cilj diskreditiranje moje ličnosti, a da Ja uisam znao da će pitanja biti objavljena. dužan sam da reagujeni.

Imajući povjerenja u glavuog ı odgovornog urednika Roberta Čobana. pristao sani prije nešto više od devel mljeseci da u Vašem listu ckskluzivno izmesći sVOJC

(Ga

kazivanje ız buru: dognđaja moje Životiie prošlosti u koJima sami iZBiO IDOJU OCjCIU političkih zbivanja ua prostoru prethodne Jugoslavije.

Zalio saiu odlucio u pivom redu zbog čitalaca Vašep lista da iznesem koltnentar na objavljena pitanja, a posebno ona koja su 1izn:osili Jovo Opačić ı Đoko Kesić Jer su me oni obavezali ne samo da im odgovorim, već ı nešto više fega kažem.

Stoga sam svoj odgovor podijelio u dva dijela prema Vašem listu -— u prvom komentar na pitanja BATIĆA i VASILIJEVIĆA, a u narednom broju je moj razgovor sa Đokom Kesićem ı Jovom Opačićem, te odgovor Zvonku Tarten.

OCI a Ta OJO TOT E VLADANA ·

BATIĆA I PROF. - VLADANA . VASILIJEVIĆA

Nemam namjeru da od-

govaram ili komentarišem dio pitanja gospodina BATIĆA u rubrici "RING" Jer su upućena predsjedniku Miloševiću ı rukovodstvu Sreinsko-baranjske oblasti. Gospodin BATIĆ je unao ı ima miogućnosti da preko Narodne skupštine Republike Srbije postavlja pianja državnom rukovodstvu Srbije. pa tako ı predsjcdmiku Milošeiću ı nc vidim razloga zašto bi Ja trebao da odgovaram ma pitanja u koul OH Iraži Odgovor Zašlo predsjednik Milošević mije

Popu? Pre! _ prof. Vasilij racičiu nepricic izbeg

reagovoa na ovo ili ono kako BATIC misli.

Meduum. ız postavijenog pituija ı ujegovogp kouicntara "Vemsovog plina” Ja vidun da ou ut danas ije shvatio šta Je za Srbe u Kraiu značio“ "Vensov. plan”. "Veusov plan" nije mogao VječliO trajati Jer je polpisaln početkoni 1992. vodine ı trajao je sve do početka 1995. godme, kada je donesena Rezolucija SB UN broj: 981 nakon što je Hrvatska otkaZzala gostoprimstvo UNPROFOR-u. To je bio vremenski penod u kome su se u prepOvorima ı razgovorima UZ posredovanje međunarodne zajednice sa Hrvatskom, mogli dogovoriti i postići visoki stepen statusnog oblika za Krajinu.

Međutim, poznato je da je svako rješenje, Izuzev onoga što je Krajini davalo da bude samostalna država, nailazilo je na otpor rukovodstva RSK, koje mije shvatalo da vrijeme čini svoje ı da svoje liderske ambicije moraju staviti u funkciju naroda. stvarajući uslove za OnO ŠIO Je moguće postići.

To je na drugoj strani omogućavalo Hrvatskoj da bez posljedica pred međunarodnoni zajednicom, a ImaJući · uporišta u doncscnit rezolucijama SV UN. a svaka od rezolucija Je govorila da Je to njena teritorija, da će to piianje riješiti puteni aprcsıijc. dok konačno nije došlo ı do komplemog uzim:nja zapaduih dijelova Krajine.

Nije suviše da sc podsJeuimo šta se dešavalo nakon propalili dogovora sa unedu-

leviće

| 24.0. 1990. godine.

Dostavljam Vam po: Dražković no- :

vinar Vašeg | magazina ispisao Je SUŠtUu I5tinu, U Šta san) se ličnim priTHerOm UVETIO.

S poštovaj njem,

| ikoi:op1sac "Dušan Peškir Karađorđeva

49/I 11000 Beograd

narodnom zajedniconi ı Hrvatskom oko Maxlen:čkog mosta, zauui Zemuiika, Polaće. kada se IHHrvatska odlučila ua agresiju. a naša VOJSka i nulicija nije topla uspješno da se loj apresiji SUprotstavi. Nešto slično ili Još drastičiiije se odigralo sa auto-putem ı naftovodom kada Jedan čovjek odlučuje da ga Zatvori, a da je njesovo puštanje svojim potpisom »arautovala ı medunarodna zaJedmica. Ni onako sraman vojni poraz ı pad Zapadne Slavonije nije bilo dovoljno upozorenje da se Jedino pregovorima može sačuvati Zapadna Krajmna i opstanak Srpskog naroda na tom prostoru. Samo mjesec ı pol dana nakon pada Zapadne Slavomje državno ı vojno rukovodstvo, odnosno Martić ı Mrkšić su išli na organizovanje vojne parade u SLUNJU. Ne samo što je to bilo moralno posrtanje nakon pada Zapadne Slavonije gdje niti Jedan teuk nit top sa strane nije došao u pomoć iz drugih dijelova Krajine, već

Je to bilo stvaranje novi

lažnih nada u našu vojuu moć ı stvaranje vjere da se samo putelnni vojne Inoći Inože odbramiti Krajina. Nikada Hrvatska pregovorima i mirnim putem uc bi došla do tcritorija Krajine u kojem nema naroda, nego samo putem agresije. Stvaranje ocjcna kod našeg naroda u Krajini da je Krajinu mogućc odbraniti vojno samo ako sc od prvog dan u rat uključi Jugoslavija, omogućilo jc Hrvatskoj da za dva dama

menuti članak ı

“SKA

Parohijskom dom

Lično sem se uverio U istinu?

Poštovam gpospodinc uredniče. ; -Ž Noeposredat povod da Vam se obratim je tekst novinara Zorana” Kneževića, o sospodi Danici Drašković kao "auksidepresivnoj" j

Ž Moje "Iskustvo" sa strankom SPO (čiji više nisam član) i dotičnom gospodoli je a JOŠ jedan primer u prilog činjenicama koje novinar Vašce lista navodi... i j U listu "Srpska roć" januara 1995. eodine u članku pod nazivom "Srpski crv” Ma : | direktorsko ı uredničko pero pospode Danice Drašković sc obružilo na pravoslavlje, našu Srpsku pravoslavnu crkvu | naravno moju malen a dotičnoj gospođi na njenu kućnu ad

jević me erub

dođe i da nas pred cijelim

| svijetom ponizi kao narod.

Zato vođe koje su na takav način vodile srpski narod u Krajini i na drugoj »iran konuudova|i sa VOJSkom ı muilicijom u Krajini, po ui: jednom KkrHeriju netiaju mjesta u Hđagu, već im izbjegli srpski narod ız Krajine treba suditi.

Što se tiče prvog pitanja prof. VLADANA VASILE JEVIĆA oko povratka ızbJeglica ı njegove konstataciJe da se to ostvaruje na međunarodnom planu u 33% slučajeva, smatram realnom konstatacijom. Još je tačnija konstatacija koja je vezana za prostor ı događanja u prethodnoj Jugosalaviji zbog

mržnje ı nepovjerenja koja

su uvećana ratnim sukobima ı mnogim nevinim Žrtavama.

Međutim, moram da ispravim gospodina Vasil;evića da Ja nisa Obećao povratak svom narodu, negzo smo konstatovali u prosramskim zadacima da nam je Osnovni cilj stvaranje političkih ı bezbednosnih uslova za kolekuvm., odnosno grupnmi povratak. Tu smo na prvo mjesto stavili poljoprivredno stanovništvo jer OnL MUmn:ju svoju zemlju ı bez obzira na stanje sa kućama – mogu radom sve da nadoknade. Stvaranje th polučkih ı bezbednosnih uslova nije samo zadatak Komiteta kao nevladine orgamzacilje, već svih: državnih institucija Jugoslavije ı mcdunarodne za-

jedmicc. Ti uslovi za sada mni-

su stvorcii za kolckuvni povratak, a pojedinačui svaki čovjek može prcko Urcda Vlade Hrvatske u Jueoslaviji

22.7.1996. Svet

• objavljen u Vašem magazinu "Svet" Ba

| kost. Svoj odgovor dostavio sam resu, celokupnoj našoj štampi ("Politika, "Večernie Hi novosti”, "Borba", "Naša Borba", "NIN"...) i "Srpskoj reči” koja ga u nedostatku nav narsKe ctike, da ne pominjem Zakon o informisanju nije objavila. ; moj odgovor. Kada je u pitanju gospođa Danica.

KANDALOZNA IZLOŽBA ": Dušan Peškir sa patrijarhom Pavlom na otvaranju njegove izložbe u u u porti Saborne crkve u Beogradu

lice!

"

sam traŽiu rješenja- povratka. Prema ocjenama sa kojima mi raspolažemo u Komitelu, najveći dio izbjeglica, bar Za sada'se odlučio da svoju sudbinu razrješava na prostoru SR Jugoslavije. Njihova glavna prcokupacija u Ovom Vrčinenu Je-· kako zaštiti ili dobit nadeknnadu Za ostavljenu ne malu Imovinu u Krajuni. Naš zadatak nije, dakle, sanio povratak u zavičaj, već da u Bodu razrJešavamo teške probleme izbjeglica na ovom području. To je upravo razlog da je već do sada formirano OKO 40 društvenih preduzeća u kojima su zaposleni uglavnom stručnjaci i radnici KraJine. TEŠKA OCJENA NA RACUN IZBJEGLICA OD STRANE PROE. VASILIJEVICA:

"DIO IZBJEGLIČKE POPULACIJE NOSILAC SOCIJALNE PATOLOGIJE I NAJTEZEG OBLIKA ORGANIZOVANOG KRIMINALA"!

Moram kazati da nisam iznenađen jednom takvom ocjenom prof. VASILIJEVIĆA izrečenom kroz pitanje koje Je usmjereno meni, |cr Je on u više navrata u javniu medijuna davao vrlo teške kako poliučke tako ı druge ocjene. kako narodu iz ovih krajeva tako ı njegovim prcdstavnicima. OE CIE