Svet

|

16

možda, ı mamuta nađe!" — šale se Kikinđani sa svojim kolegom Miluškom Ostojin. poslovođom TI smene "Gliništa VI" u IGM "Toza Marković". Kada je tog 3. septembra kretao na posao, nije mi slutio da će iskopati nešto što će njegovu firmu proslaviti barem onolhko koliko ju je proslavila cigla koju proizvodi.

Sve Je počelo tako što je bager zagrebao po nečem tvrdom, što poslovođi Miluški nmalo nije ličilo na plavu glinu koju su do tada kopa. Pozvani su pretpostavljeni, zagazilo se u plavo blato iz koga je virila džinovska Kkost..Mada su radniı "Toze" navikli da se susreću sa kljovama, kojih su do sada pronašli oko trideset, iznenadilo ih je OVO Otkriće. Kost je bila ogromna, a ı nije ličila na kljovu.

GRAD

"Više je ličila na kost od šunke" — kaže nam jedan od radnika. Da je bio u pravu, da je to stvarmo bila butna kost, dokazuje nam i gpeolopalentolog: Radomir Milić iz novosadskog Zavoda za zaštitu prirode koji je prvi sa ekipom stigao na mesto događaja. .

"Po nalogu direktora Zavoda, 5. 9. sam sa S. Puzovićem i Nedeljkom Kovačev otputovao u Kikindu. Na mestu iskopavanja utvrdio sam da se radi o butnoj kosti, a pošto su se nedaleko od nje nalazila i če-

_ firi pršljena, rebro i bedre-

na kost, odmah sam pretfpostavio da postoji mogućnost za nalaženje i ostalih delova skeleta. Predložio sam da prostor, na kome se mogao očekivati ostatak skeleta, bude obeležen i izuzet od dalje eksploatacije. Zahvaljujući punom razumevanju ing. Miladina Košničara, direktora pogona za eksploataciju i ing. Mileta Novovića, tehničkog direktora, radovi na ovom mestu su prekinufi i počela je priprema neophodna za ćloelin icfraživorioe "

O O VJ

|

2,80 METARA KLJOVA!T TT

Narednog dana stigla je i ekipa iz beogradskog Prirodnjačkog muzeja, iskopavanja su nastavljena ı mamut je, malo-pomalo, dobijao svoj identitet. Butnoj kosti su se pridružili pršljenovi, karlične kosti, rebra, druga butna kost. Svaka od njih je, sve više, iznenađivala ı radovala, kako članove tima, tako i celu fabriku. Ipak, obe istraživačke ekipe Je potajno mučila bojazan da će 1 ovaj pri-

merak, kao ı onaj u muzeju ~

u Majncu, ostati "obezglavljen”. Iako su uslovi za rad bil: veoma teški, obe ekipe

su neumorno tragale za OS--

tatkom skeleta. Posie sedam dana naišli su na glavu sa kljovama. Prizor Je bio neverovatan — gotovo metar dugačka glava sa 2,80 metara dugačkim kljovama! Pronalaskom lobanje potvrđena je ' pretpostavka celog tima da se radi o veoma retkoj vrsti mamuta, koji su pronađeni još jedino u Poljskoji Češkoj, ı to kao nepot-

miumi cLkeleti

"Mamnti koji su do sada najčešće pronalaženi bili su iz vrste MAMMUTHUS PRIMIGENIUS. Ovaj naš mamuf, MAMMUTHUS TROGONTHERII, stariji je od primigeniusa i živeo je negde oko 50.000 godine pre nove ere. Bio je biljojed i živeo je u stepskim predelima u predledničkom dobu. Dok je njegov rođak, primigenius, imao dobar zaštitni pokrivač, trogontherii je bio nezaštićen za klimu snega i leda koja je nadolazila i zato je izumro. Ovaj primerak koji smo pronašli je, verovatno, krenuo ka severu, pokušavajući da pobegne od hladnoće, ali je upao u muljevito tlo i fu uginuo. Time što je materijal pronađen na mestu uginuća, ili 'in sitte”, kako mi to stručno volimo da kažemo, šanse da pronađemo ceo skelet su velike, mada ne stopostotne. U svakom slučaju, iskopavanja će se nastaviti dokle god bude postojala i najmanja šansa!" — rekao nam Je šef geološkog odseka Prirodnjačkog muzeja u Beogradn, ing. Zoran Muasričnvić

Niko mije misho da će manji problem biti iskopati mamuta od onoga — šta s njim kad bude iskopan. Svaka od zainteresovanih strana mala je svoje adute: Zavod za zaštitu prirode u Novom Sadu poseduje sve uslove za prepariranje i konzervaciju, kao ı odgovarajući prostor za izlaganje, što beogradskom Prirodnjačkom muzeju nedostaje. Cinjenica da bi u Beogradu mamuta mogao da vidi najveći broj ljudi — adut je beogradskog muzeja. A

činjenica da je pronađen u

Kikindi, koja Je spremna da plati sve troškove rekonstrukcije, obezbedi prostor za izlaganje i na taj način popularizuje ovaj kraj, kec Je ız rukava Kikinđana. Kako je kec iz rukava obično odlučuJući za partiju, partija je završena ı odluka je doneta mamut ostaje u Kikindi! "Sa prirodnjačkim muzejem iz Beograda DD "Toza Marković je sklopio ugovor" — kaže inženjer geologije Mileta Novović, tehmčki direktor. "Pogona VI" – "Po njemu, mi se obavezujemo da ćemo obe”harifi <un wcilazvao va dlaolin

28.10.1996. Svet

istraživanja, čuvanja do sada nađenog materijala, obezbediti objekat u krugu fabrike u kome će se eksponat izložiti. Znam da će nas to đavolski koštati, ali mislim da je pravi kuriezitet imati mamuta za maskotu. Ne znam da li je ovaj naš mamut namerno '“ekao? jubilej koji ove godine slavimo — 130 godina od osnivanja, ali je sigurno da nam je pomogao da se ideja o otvaranju muzeja ciglars-

tva, koja je već duže pri-

sufna među nama, konačno ostvari.” ; Kako smo saznali od preparatora, ing. Miše Miloševića, za mesec dana očekuje se da glava bude preparirana, a za šest meseci možemo očekivati kompletan skelet. Da li će mamut odmah moći da se useli u svoju

novu kuću — ostaje da vidi-

mo.

Da svojatanja mamuta nije bilo samo između muzeja i "Toze Marković", dokazali su i plakati koji su Jednog jutra osvanuli u Kikindi. Ni neznajući, "Tozin" mamut se našao ı predizbornoj Mafrinmannıı ieclne efranize koin

Nevinarke "Sveta" bila i je u Kikindi i i lično se uverila kakvu i ie buru, više od mesec danca pe njegovom iskopeauvanju izazvao sedeci već legendernmni "banežski memuž"

Je tvrdila da je on, šta imo nego — autonomašž!

Na mamutu ostaje da i iZjavu "i mamut je adtOnomaš!" prihvat ili odbije, a na nekom drugom je da mu krema svetlu budućnost. Služba za marketing u”Tozi Marković" se već dala m.velike poslove za popularısanje svoje maskote. Pored toga što je već oko 30 novinskih kuća pisalo ı objavljiyalo o ovom pronalasku i O se očekuje i dolazak CNN-a, pripremaju se brošure, kalendari, privesci sa novim znakom ı, verujemo, prepoznatljivim kljovama. ži

"Još dok je ova ciglana, zajedno sa ciglanama u Kanjiži i Još nekima u Vojvodini, bila vlasništvo Mihalja Bona, imala je, za zaštitni znak lava i slona. Nismo ni sanjali da ćemo, nakon toliko godina, ponovo imati sličan zaštitni znak. Jedino je, možda, šteta što novi znak nismo uspeli da napravimo do 6. oktobra, kada je u Ateljeu TERRA održana svečanost povodom našeg jubileja. Po scenariju Pere Zupca, a u režiji Ljubiče MPicfhća N7 uCežčće VrS-

Ma kai igicA ea azik LA atleiyd

x | i '

po IROKU