Topola

187

PROVIDNIK slušajuć kod vrata. Cini mi se, da već dolaze uz stube. Propali smo! (župniiu.) Hajdemo, velečastui gospodine! STANKO energično. Vi ćete tu ostati! Svaki na svoje mjesto ! .. . Ja ću reći, da sam se, bivši u lovu, malko svratio k prijatelju momu, gospodinu baronu Beli. PEOVIDNIK. A ja? BELA. Ta Vi ste kod kuće! ŽUPIOK. Milostiva gospodo! Kažite mi, kako da se ja izpričam! STANKO. Vi se uiti netrebate izpričavati. U svako doba Vi ste ovdje, kao i kod nas dobro došli! Vi ste naš župnik. ŽCTPNIK. Istina je ! Istina je ! (Metne opet svoj svežanj na atolao.) PRIHOR TRIHAESTI. PRIJAŠNJI, GROF VOJKO OREHOVAC, NESTOR 6ALENIĆ, AGATA i KSANDA. AOATA pojavi se prva, otvorivši glavna vrata u sredini. Izvolite, gospodine grofe! Čuti ćerao odmah, što je istine na toj Vašoj pripoviedci. (ot ac gro f v o jk o oreh o v ac , čovjek ekroz anstokratićnoga, finoga držanja unidje i motri pronioavim pogledom osobe, koje je u sobi zatekao, osobito svoga sina i župnika. Govori odriešito, nu u čuvstvenijih eituacijah prilagodjuje se utisku.)