Topola

13

te ljubu Elektru i Oresta sina, to svijetlo zlato, uzdržala žive, daj i mene mojim napokon povrati; ti koja me spase od smrti, ah spasi i od druge smrti, od života ovdje!

Prizor drugi. Ifigenija i Arkad. Arkad. Xralj me posla amo, da pozdrav i slavu od njega nav’jestim sveštenki Dijane. Danas Tavrid hvale uzdaje domaćoj božici za nove pobjede i divne; pohitih pred vojskom i kraljem, da javim da on već prispj’eva, a ona da sl’jeđi. Ifigenija. Pripravni smo, da ih dočekamo slavno, a božici našoj ugodan je prilog, koji joj donaša vladareva ruka, pak ga za to prima s milostivim licem. Arkad. Ah kamo li sreće, da bih i ja mog’o lice sveštenice, štovane i vr’jedne, ugledati jednom; tvoje lice, velju, o djevice sveta, u vedrijem sjaju, kao nama svima znak sretnije kobi. Otajstvena tuga jošte uv’jek skriva, što ti u dubljini svoga srca nosiš. Već od dugo ljeta nadamo se zaman iz tvojijeh usta pouzdanoj r’ječi. Od kada te poznam u ovome hramu, pogled ti je isti, od kojega strepim,