Topola

u umorstvu brata počiniše djelo Otac mnijuć, da je übila mu sina Hipodam’ja, b’jesan, traži od nje d’jete, a ona od tuge umori se sama. Toant. Ti umače ; nemoj kajati se za to, što se otkri meni. Produži svoj govor. Ifigenija. Blažen, koji svojih spominje se predja, te njihovim djelim zabavlja i slavom milo slušaoce, veseleć se skromno, što najzad na kraju te povorke l'jepe pridružena vidi i samoga sebe. Jer ne radja koje pleme na jedanput niti poluboga, niti neman grdnu ; stoprom red opakih ili dobrinića donese sad užas, sad milinje sv’jeta Kako im se otac prestavio bješe, Atrej sa Tijestom vladaše u gradu, gospodujuć skupa ; ne mogaše dugo trajat sloga; Tijest, nećastnik, oskvrnu odar bratu svome. Da mu se osveti, Atrej za to brata iz kraljevstva progna. Tijest bješe, djela smjerajući grdna, svome bratu davno već ukrao sina ; hineći mu ljubav, kao da je njegov, u potaji d’jete odgojiti dao, zalio mu b’jesom i osvetom grudi, pak ga u prestolnu poslao Mikenu, da smakne u stricu svoga pravog oca. A1 mladićev naum na vidjelo dodje, te kralj kazni grozno naslanog krvnika, mnijuć, da pogublja sina bratu svome,

25