Topola

73

grebenima ljutim kog otoka pustog, tako je i za mnom već Tavrida bila. Ali ti na jednom glas tog vjernog muža sjeti me i spomen u pamet mi zovnu, da i u tom kraju ja ostavljam ljudi. Tu pr’jevaru sada ja dvostruko mrzim. Ah smiri se, dušo moja ! zar si sada počela okl’jevat i nestalna sumnjat? Već ti nije druge, ostavit je tebi ovu zemlju tvrdu samotišta tvoga. Ukrcanu, opet obuzet će tebe Ijuljevni talasi, te sjetna i bolna razabrati ne ćeš ni sebe ni sv'jeta.

Prizor četvrti. Ifigenija i Pilad. Pilad. Gdje je ona, da joj sada hitrim glasom v’jest o našem spasu radostnu donesem? Ifigenija. Ta evo me ovdje, gdje u brizi teškoj sada čekam željna na utjehu stalnu, kao što mi tvoja obećaše usta. Pilad. Ivoj ozdravi bratac; po krasu i p’jesku onog kraja žala, Što posvećen nije, prodjosmo ti zboreć veselo u društvu, ne opaziv. da je gaj ostao mimo, a lijepi plamen mladosti sve ljepše s'jevaše mu oko rudokose glave, a u punom oku, kô žerava živa,