Topola

88

Toant. Opreza se smješta proti himbi mudro. Ifigenija. A1 nje čistoj duši od potrebe nije. Toant. Tim osudu svoju neoprezno skroji. Ifigenija. Oh, da vidiš, kako duša mi se bori, da zloradan udes, što ju zgrabit kani, u navali prvoj od sebe odvrati. Dakle ti na suprot bez obrane stojim ? A ti moju smjernu uskraćuješ molbu, tu grančicu ljupku u rukama djeve, mnogo jaču, neg je sablja i oružje. Kud ću se obratit, srce da obranim ? Zar božicu vapit, da čini čudesa? Zar već nemam moći u dubljini duše ? Toatit. Kao da je tebe zabrinula jako sudbina došljaka. Ta kaži mi : tko su, rad kojih se duh tvoj ganu tako silno? Ifigenija. Oni su čini se držim, da su Grci. Toant. Grci? dakle oni u tebi su l’jepu obnovili sliku o povratku tvome? I ftgentja (nakon kratka mucanja). Zar je samo muža pravo, da počinja nečuvena djela, zar on samo smije,