Topola

92

Toant. Kô voda u borbi prot ognju se brani i nastoji, cvrleć, da svojega vraga svlada : tako i gnjev u grudima mojim bori se jarovit prot govoru tvome. Ifigenija Oh pusti, da milost, kano svjetlost sveta tiha plama žrtve, ovjenčana sine divno slavopjevom, radošću i hvalom. Toant. Oh koliko puta milina tog glasa ne üblaži moje razdražene grudi? Ifigenija. Ah podaj mi ruku u znak pomirenja! Toant. Ti zaht’jevaš mnogo za to kratko vr’jeme Ifigenija. A1 čemu promišljat, kad se dobro čini? Toant. I te kako, jer zlo za dobrijem sl’jedi. Ifigenija. I dobro će sumnja u zlo izopačit. Ne promišljaj, nego radi, kako ćutiš !

Prizor četvrti. Orest oboružan. Prpasnji. Orest (prema pozornici). Udvojite sile, samo kratko vr’jeme odolite jošte, nemojte uzmaknut