Topola

27

Mlados prije cić koristi Svita obhodi četr dila; Sad na jednom gine mjesti Za stupajim pricieh vila. Tim ni’e čudo, čim bez znanja Dni u izpraznoj lasti traju, K6 Zagorko da imanja S pricieh vila ostavljaju. Ali u ovemu svemu meni Pomoć je ufat’ sgar s visine Na dan ovi posvećeni Našoj slobodi od starine, (Od,e.)

Skazanje deseto.

Jeljenka, satirica.

Iz gluhe pustinje satir se moj diže, Da vile plemkinje susreta i stiže; A ja ostah sred jama i dubja divjega I mrazna i sama u gori bez njega. Ah, sasma nevjeran kud divjaš, Divjače, Moj život čemeran po sve dni da plače? U vilah što vidiš u ovoj Dubravi, Ter slidom njih slidiš, a mene ostavir Gizdave himbeno plemke su vile sve, Grabža su i plieno lieposti njihove. Bez svrhe i kraja plahe su i tašte: Biocim od jaja čela se njih lašte, A nije ih strah ni sram za gadnu napravu Mrtački stavit’ pram iz groba na glavu; Na svieću cklo pale, i mrče crnima Obrve opale čadjami od dima,