Topola

mu pojava odavaše, da je to neko otmeno i plemenito lice. Bijaše to knez Rohan, kojemu je žena poginula za jednog požara, i koji se onda s očajanja posvetio božjemu oltaru. Taj prizor toga sina ponajprve porodice francuzke veoma se svikao idealnomu pjesniku, te se oni naskoro sprijateljiše. Rohan ga je upoznao sa još jednim čestitim svećenikom Lamenais-om, koji mu je postao i izpovjednikom. Jednom ga pozove pjesnik Soumet na večeru, kod koje je bilo više glumica, koje su sve upirale svoje poglede u mladoga pjesnika, a on je od stida sav porumenio. Njihovo mu se ponašanje tako sgadilo, da je sjutradan otišao Lamenaisu, da se izpovjedi. Nu ovaj uvidi odmah, da on tu nije bio kriv, te mjesto izpoviedi zapodjene s njim prijateljski razgovor. Znamenit je momenat u životu našega pjesnika, kad je god. 1822. izdao prvu svezku svojih »oda« (Odes et poćsies diverses.). Kralj Ljudevit XVIII. pročitavši te pjesme odredi mladomu pjesniku godišnju podporu od 1000 franaka. Ko je sada bio sremiji od njega? Sad će se moći vjenčati sa svojim miljem. I doista im se pusta želja izpuni još iste godine. Vjenčan je u istoj crkvi, gdje mu je pokojna mati prije podrug godine zadnji put blagoslovljena bila, a pirna je gostba slavIjena u istoj dvorani ratnoga ministarstva, u kojoj je gjeneral Lahorie na smrt osudjen bio. U prvi je mah i stanovao u istoj sgradi kod svoje tastbine. Pirna im je slava pomućena bila strašnom nesrećom : već pri koncu veselja poludi mu brat Eugen. Mladencima je bilo obojima skupa do trideset i pet godina, a čitav im imutak bijahu nekolike stotine franaka, štono ih je mladi pjesnik dobio za svoje ode. Pa i od te je sirotinje kupio mladoženja svojoj nevjesti francuzki kašmir. Divna li kašmira, plaćena odama i pjesmama! Victor Hugo je bio čitavog vieka svoga sretan i zadovoljan u svom braku, a svake je godine sve više štovao svoju vrlu drugaricu. Ona mu je kasnije u dva svezka opisala vjerno život (Victor Hugo, racontć par un temoin de sa vie. Bruxelles, 1863.). Prekrasne su pjesme, u kojima je on opjevao svoju bračnu sreću. Koliko li je nježnosti u onoj divnoj »Opet tebi«

203

Victor Hvgo.