Topola

bjediteljica, onda od saveznika skučena, a sada opet povriedjena. Od toga je doba on češće slavio junačtvo Napoleonovo. I tako se počelo izpunjavati proročanstvo njegova otca, koji je rekao, kad su mu jednom kazivali, kako rau je sin žestok pristaša kravljevske stranke: »Pustimo ga. Diete pristaje uz materina načela, a čovjek će poći očinim stopama«. Godine 1828. izidje novo izdanje njegovih oda i balada, koje mu glas još većma raznesu po Francuzkoj, te zora preporodu francuzke knjige već poče svitati.

II

»Dans l’acception la plus generale, la qualification deßomantiquess’ etend a tous ceux qui ont essaye, soit par la doctrine, soit par la pratique de renouveler l’art et de l’ afirancliir de certaines regles convenues.« Sainte-Beuve.

Za vrieme revolucije i carstva opustjelo je polje francuzke knjige. Kod izvanjskih i nutrašnjih ratova ne može prava poezija uspievati. Još se je kočepirio neki nadriklasicizam. Drami je nedostojalo životne istine. Uviek je na pozornicu izlazio jedan isti kralj i jedna ista kraljica. Bio to sad Agamemnon ili Petar Veliki, svejedno je. Tako je bilo i sa drugim iicima. Rimljanin i Skićanin, kralj i sluga govore istim slikovitim jezikom. Junak je u istoj dvorani živio, Ijubio, patio i poginuo, a za dvadeset i četiri sata. Tako je i u drugim granama pjesničtva klasicizam zahtievao, da sve bude otmeno, mirno i zaokruženo; gradivo je bilo ograničeno, a oblik i kompozicija ukočena i jednolika. Francuzkomu narodu već dodijala ta duševna hrana, a i izvanjski dojmovi stadoše utjecati. Uzeše prikazivati Shakespeara, čitatati Waltera Scotta, a po kulturnim crticama »De l’ Allemagne« Madame de Staelove upoznaše se i sa književnom strujom u Njemačkoj, pa stadoše i Schillera prevoditi. Nakon revolucije na političkom polju valjalo je da se izvojšti sloboda i na duševnom.

205

Vkior Hugo.