Topola

Taj je predgovor bio znakom književnomu ratu izmedju romantičara i klasičara. Victora Huga pozdraviše kao književnoga Mesiju i priznadoše ga glavom nove škole. Oko njega se sjatiše svi mladi, daroviti Ijudi tražeći revoluciju na svim granama umjetnosti. Glavni članovi toga drugog »Cenacla« bijahu: De Vigny, Soumet, braća Deschamps, Balsac, Al. Dumas, de Musset, Merimee, Planche i baron Taylor, a kasnije (odg. 1827.) i Sainte-Beuve, slikari Boulanger, bradati Eugene Deveria i brat mu Achiil. Valja napomenuti, da su tada pjesnici i slikari živo medju sobom obćili. I Hugo je bio, ako ne baš slikar, a ono genijalan crtač. Značajne crtice njihovih težnja bijahu u glavnom ovo; protuklasični duh, narodna inspiracija, povratak kršćanskoj sentimentalnosti, obožavanje srednjega vieka, Ijubav naravi i individualizam. God. 1829. ugledaše sviet »Iztočn jačke pjesme«(Les Orientales), koje je bio Hugo započeo povodom grčkoga rata za oslobodjenje. Uz tu temu opisivao je u njima iztočnjački život sa sultanima, pašama, odaliskama, dakako onako, kako si ga je on svojom maštom predstavljao, jer on nije tamo bio.

stice za romanskim katoličtvom i velikim romanskim pjesnikom Calderonom. Išli su daklem za tim, da se povrate oblicima i idejama pjesničtva i umjetnosti srednjega vieka. Glavne im vodje bijahu Tieck i braća Schlegeli. U Francuzkoj se pak romanticizmom označuje u glavnom pobijanje načela klasične literature francuzke i oslobodjenje knjige od njezinih negava. Njim je prokrčen put kasnijemu realizmu. Zametak je pak romanticizmu, kako natuknusmo, u Englezkoj, gdje se je već polovicom XVIII. vieka književnost počela preporadjati. Iza klasične poezije Popove i njegove škole dodje sentimentalno, historično i bojadisano pjesničtvo. Najviše su imali dojma na francuzku knjigu Toungove B Noći“, po kojima je došla u običaj sieta, M acph e rsonov (1738 —1796.) Ossian, iz kojega je poteklo romantično divljačtvo, i divne pjesme Bjronove, koje su prokrčile puta Ijubavnoj i ličnoj lirici. Isto je ta tako bio velik dojam i englezkih romanopisaca: De Foe-a (Robinson Crusoe, 1717), S wifta (Gulliver, 1726.) i G0 Id smi tha (Wakefieldski vikar). "VValter Scottovim „Waverly novels“ (1814.) pobudjena je želja za historičkim romanom.

207

Victor Hugo.