Topola

se oduševi pogiedom Oceana i uzmućenoga neba. U toj se je kristalnoj izbici zametnulo do dvadesetak njegovih remek-djela, U sbirci pjesama »Les Chatiments«, koje izdade godine 1853. šibao je on oštrom satirom novoga cezara i njegove pomagače. Oni milijoni »da« kod narodnog glasovanja, kojim je Napoleon postigao što je želio, pjesniku su tek sniežne pahaljice, koje ne će moći odoljeti suncu slobode. U istom su duhu napisana i ostala dva djela u prozi: »Napoleon Mali«, kako ga je on okrstio prema Napoleonu 1., i »Poviest jednoga zločinstva« u 2 svezka, koja ugledaše sviet istom g. 1877. Tim je kasnim izdanjem kao i inače pjesnik pokazao, da mu je bila vazda na umu ona Horacijeva: »Nonum prematur in annum«. Godine 1856. izdade dvie svezke pjesama pod nadpisom »Razmatranja« (Contemplations), u kojima opisuje dvadeset i pet godina života svoga; on ih je stoga i sam nazvao »memoirima svoje duše«. Za smrću svoje premile kćeri nariče još neprestance novim pjesmama, koje se s pravom poredjuju »najtoplijim suzama, što ih je prolila Ijudska poezija«. U progonstvu jadan otac ovako sbori: »Majko, evo minu već dvanaest godina, da nam je kćerka mrtva, pa od tada, ja otac i vi krepka majka, nijednoga dana ne propustismo, Bog to zna, a da joj ime ne okadismo molitvom i Ijubavi. Mi smo jadni svikli gledati njezinu sjenu, da živi u našoj samoći, osjećati, da prolazi, i slušati, da bludi oko nas, pa smo na koljenima plakali. Mi uztrajasmo u toj sladkoj boli, i živimo prignuti prema onom milom gniezdu od mahovine, što ga odnese oluja zajedno s ona dva ptičeta. Majko, mi ne klonusmo, premda smo skršeni, ne izgubismo dobrote jedno prema drugome, i ne zaiskasmo kraja mojoj i vašoj tuzi u one kukavice, što se zaboravi zove. Da, od toga tužnog dana, od kako nam je potamnjelo nebo, polja, cvieće, zviezde, rujna zora i sve krasote sjetne naravi, sa troje djece, što nam preostaše, blagom srčanosti i Ijubavi, štono nam je Bog još ostavi, mi smo preturili razne nevolje: nesreću, zlo i patnje, pa niesmo drhtnuli, ni klonuli, ni proklinjali hude sreće. Kad nam tuga

217

Vicior Hugo.