Topola

128

Tko god došo, težko da će nadu Značaja ti, srebru ljubavi ti I vjere ti zlatu doličiti! Petar Preradović.

Vatroslavu Lisinskomu. Guslama si narodnim sasvime Sprovodio pjesmu nam po domu, Ugodio duhu narodnomu I rodu nam omilio time. I narodne tebe ruke prime, I grle te u naručju svomu, I pljeskaju k djelu ti svakomu ; Ali s tebe bremena ne snime. Svakojaka nevolja te shara, I prosjakom skoro ti preminu. 0 moj rode, na tom vriednom sinu Ti sagrieši s navadna nemara. Slava njemu, uz sve jade svoje Da ti ipak vjeran ostao je ! Petar Preradović.

Prijatelju mojega djetinjstva. Mili brate, mnogo prodje doba, Odkađ udes nas mlade razdvoji . . . Srećan život sanjali smo oba, Mlada duša sanima se goji ! Kakvi prodju, pitaš, danci moji? Čemerom ih otrova mi zloba, Riedko mirni dodju kadkad koji. Sitni cvietki oko pusta groba.