Topola

127

Pamet i srce. Na priestolu ja sjedim u glavi, Ti u prsih niže meni doli, Pokori se dakle ter ostavi Vječni nemir, s kog me mozag boli.» Tako pamet srdašcu upravi Nemirnome svoj ukor oholi. «I more je» srdašce nastavi «Svuda niže neg’ bregovi goli: Jesu 1’ zato još ikad bregovi Zapovjedit mogli, da ne bije More više njima u podnožje? Tvoju visost Bog ti blagoslovi, Al’ ne diraj u pravo ničije, Iz mog žara ti si svjetlo božje!» Petar Preradović.

Biskupu Mirku Ožegoviću. Starče Mirko ! blago tebi sada ! Života si slavna na lovoru Sad zemaljskog ne osjećaš jada, Odpočivaš u dičnu odmoru. Blago tebi! jer blagoslov stada, Kom si bio blag u svakom tvoru, Spominje te i u slast ti pada Više nego spomen u mramoru. Blago tebi ! al težko si stadu Iza tebe s velike bojazni: Tko li doć’ će na tvoj stolac prazni ?