Topola

Prigodnice.

Ljudevitu Gaju. kad je pohodio Dubrovnik mjeseca lipnja god. 1841.

Mudri Gaju, zemlja ova je Zemlja slavnih uspomena, U njoj oglas još ostaje Glasovitih nje vremena, Gundulića duh hrabreni Unuk štuje još pošteni. Negda zgoda različnosti Nas su od starih udaljile, Ostaje nam još jakosti Za prikupit duha sile ; Gdje uvenu cviet mudrosti, Osta korien narodnosti. U srcu nam primjer davni Praotaca cvati, plodi, Spominje nam jezik slavni, Da duh rodni ne zahodi Domorodstva gdje no žile Spuštene su krepko bile.

Žive, Gaju, plodi u nami, Izgled starih naših djeda, Kih tvâ vriednost nad zviezdami Ilirskijem Ijubko ugleda, Kojih slave veće dosti Prostriet će se tvom kreposti. Zaboravit nikad ne će Srce naše tvoje svjetlilo, Ime tvoje svedj živjet će Dubrovniku sladko i milo, Uspomena tvê vriednosti Bit će naše znak harnosti. Živi čestit, slavan budi, Mili Gaju, rodna kruno, Ti slavjanska srca budi, Nek poznade svak podpuno, Da je ciena svog jezika Narodima prva dika. Antun Kaznačić.