Topola

Hrvatski pjevački savez. O posveti zastave varaždinskog pjev. družtva god. 1877.

Na što slava i veselje Posred grada starodavna? Sto će ljudstvo tako velje, I naprava tako slavna? Zastava se nova sveti, I veliča savez naš; Bože jaki, Bože sveti, Da nam uspjeh djelu daš! Oj zdravo da si, grade bieli, Hrvatstvo sve ti pozdrav šilje, I s tobom ovu radost dieli, Najljepše tebi nudeć smilje: Ta gledaj samo, sa svih strana, Gdje Hrvat još je svoj na svom, Već hiti četa izabrana U mili tvoj gostovni dom! Oj braćo, da ste i vi zdravo ! Ta to je krasno, to je pravo, Da bratskom slogom dišu grudi, Nek vidi sviet, da jesmo ljudi ; Nek vidi svak, da ima još Hrvata, Da vjera nam je sjajnija od zlata. Rudi «Zora» od iztoči, «Danica» ju navješćuje ; K nebu digni svoje oči, Duh ti danak naslućuje. Kô što «Zora» i «Danica» Viestnice su danu tom : Gradova im tako lica Svietle rodu hrvatskom. Rode mili, ti zar jošte driemaš, Za nepravdu jošte oči nemaš?

Tebe dušman bjesomučni kvači, I rodjenu tvoju braću tlači, Te u tvoje tielo posvećeno Zaderô je panče nesmiljeno : Tvoje slave, tvoje djedovine Dobar dio pod tudjinom gine, A ti da si osudjen vjekoma Bojati se koječijeg groma?! Ni Prometej vrh pećine tvrde Ne podnese viekom ljage grde : 0, i tebi sjajna rudi zora, Danica ti trepti vrhu dvora, Daj se preni u svakome dielu. Reci svietu istinu si cielu ; Ti da s braćom skupa želiš biti, Za njih svoju da ćeš krvcu liti, S njima dići hrvatsko nam ime, I sve što nas jošte veže s njime Stara prava, pjesme naše stare, Od starine plemenite dare ! Čuj «Slavulja» gdje biljiše, Čuj gdje «Zvono» milo zveči, I «Sokola» gdje uzdiše, I gdje «Jeka» tajno ječi ! Četir razna glasa tako Čudnovati daju sklad; Da li sumnjaš, pitaš: kako? Vidim, da si saznat rad ! Oj pjesmo hrvatska, ti jesi Slavulja piev, koj’ tiho i duboko U srce dira, čini da nam oko Od radostnih se suza kriesi !

132