Topola

136

Slobode viestnik širio je krila Nad naše glave mukotrpne, nujne ; Do ljubavi nas vodi nj eg’ va vila Uz romon pjesme nježne, miločujne ; Jer čovjek vam je bio bolji, jači I življi bio njeg’ve pjesme klik, Neg’ mrtve slovke mićeni kovači I cjepidlaka vragomili krik. De pitaj, brate, samog Stanka baš, Je 1’ pjesnik vaš, je 1’ naš? I vaš i naš ! Čuj, jeknu jeka groba. Oh podajmo si k ljubavi sad ruke, I prokleta medj nami svaka zloba, Ta jedna nam je krv i jedne muke ! Dâ, Stanko nama spisa evangjelje, Na ljubav budi njeg’ve pjesme glas, Ko naše vode nek se splinu želje, K slobodi, k sreći vodi pjesnik nas ! Ma škrin’o vrag od ljuta jeda baš, Slovenac, Hrvat klikće: On je naš! August Šenoa.