Topola

135

Stanku Vrazu na dan 8. rujna g. 1880. Je 1’ vaš, je 1’ naš, kom danas kries se pali. Pjesničtva plodnog divnomu junaku? Slovenci, vi ste njemu zibku dali, Hrvati daše Stanku slavnu raku; Vi učiste ga ljute trpjet muke, Iz vaših gora donie sladki piev : Mi javor-gusle tisli mu u ruke, Kad junački je plan’o u njem gnjev. Pogadjaj sada, brate, ako znaš, Je 1’ Stanko vaš, je 1’ naš? Medj vami sinu prvi ruj mu zore, Medj nami sgleda slavskog slavlja podne ; Privinuo je k srcu vaše gore I vaše gaje, duši njeg’voj srodne, Na vašoj zemlji liepi cviet mu cvao, Medj vama pjevnu prvi njegov glas ; Na vašu zemlju zlatni plod je pao, Davorijom je gromkom digô nas. Pogadjaj sada, brate, ako znaš, Je 1’ Stanko vaš, je 1’ naš? Za oba nas je b'ilo srce vruće, Za oba jednak plamtio mu plamen, I ničja ruka nije znala ljuće Medj nami kršit klete smutnje kamen. Da, on je znao, jedan drugog treba, Dâ, ćutio je, jedna da smo krv; On vidje, jedna zvier na oba vreba, I da nam srce toči jedan crv. Pogadjaj sada, brate, ako znaš, Je 1’ Stanko vaš, je 1’ naš?