Topola

Vrh Lovćena što se nebu diže; Pak da znadu, kako neman turska Grdniem ždrielom progutat ga radeć 0 te krši zub svoj zaman krši : Ne bi trome prekrstili ruke, Dok vi za krst podnosite muke, Nit bi zato barbarim ve zvali, Što vi mroste, dok su oni spali ! «Za krst častni spravni ste mrijeti, Za nj se i sad mrijet podigoste, Srčbe božje hrabri osvetnici. Al’ tko Bogu vjerno služit grede, Čistiem srcem služiti mu valja; Čistom dušom vršit onom treba, Koji vrši, Bog što sudi s neba. «ll’ vas tkogod uvriedio brata, ll’ nejaku dragi protivniku Život dignuv ogriešio dušu, Ili putnu zatvorio vrata, ll’ dô vjeru a krenuo njome, Ili gladnu uzkratio hranu, U’ ranjenu ne zavio ranu : Sve je grijeh, sve su djela prika; Bez kajanja nema oprostnika. «Kajite se, dok imade dana, Dok je doba, djeco, kajite se ; Kajite se, dok nije pozvana Duša k onom, koji nebom trese ; Kajite se, jer zemaljskog stana Tiek izmiče bjeguć, kajite se ; Kajite se, jerbo zora rana Nać će mnogog, kud za vazda gre se, Kajite se . . .» Ali u grlu Dobru starcu riečca zape, A na siedoj bradi bistra 0 sunčanu kaplja zraku Kô biserak sitan sinu.

Valjda i njega mlada ljeta Uspomenom gorkom kore, Tere liečeć stadu rane Sam se svoje sjeti boli : Dobar pastier, jer što kaže inom, I sam svojiem potvrdjuje činom. Stoji množtvo razboljeno Blagom rieči starca blaga; Jaganjci su rek bi tihi, Što bijahu gorski lavi ; Taka čuda božja riječ pravi. A1 medju to tko se ukaza Pred očima čete krotke, Ter sto ruka za sto noža U jedan se časak masa? Čudno biće ! sto srdaca Od nebesa svratit vriedno, I sto volja što uzhtije, Sve razorit ono jedno ! Novica je, krvnik kleti, Novica je, pun slobode, Gdje k pobožnu stupa krugu, Ter pristupiv starcu bliže Krepki ovako glas svoj diže : «Bogom braćo, hrabri Crnogorci, Ne mašajte za oružje svietlo. Novica sam, al ne koji prije, Jer ne na vas, nego s vami gredem Turskom krvi sad omastit ruke. U Turaka došle što imadoh, Nemio mi sve ugrabi Turčin. Ne osta mi neg desnica hrabra, I ta odsle crnogorska budi. A jer krstu ne podoba junak Nego kršten, žudim, krstite me; Jer me radit hitro nuka vrieme.»

142