Topola

184

0 bitkah, gdjeno njegov mač je blistô Na čelu četi hrabrih graničara. Pa na to i sad starac govor skreće, 1 tako pod kraj Brunu progovara: «Ja vidim, da ste stari još poeta. Oh, manite se vraga ! Ja vam velim : Od tih poeta sva državi šteta ! Sve zlato, srebro tî su razmazali Po suncu, mjesecu, po morskih valih, I što ti ja znam kud sve svietom bielim, I još po ženskih vlasih et cetera. Ja da sam car, sve pjesnike bih šćera U buturnicu, a prvog stavio bi Financministrom, neka pravi novce : Da vidimo te srebro- i zlato-kovce ! 0 ideali, kakve li ste kobi ! Ko mojih pet medalja! Ode! Zašto? Za jednu rieč ! Za ciglu rieč nastradah Sad nove škole novu uče vjeru : Sad najprije ti valja k tancmajsteru, Da učiš fine komplimente ; tada Komedijašu : kako glumit kralja A biti bogac, kako prietit valja A bojati se, što ne misliš, sborit, Što misliš, kriti : sve to nauči te, Pa najzad k Belzebubu na izpite, Da on potvrdi : da si već razborit Covječić, umješ živjet, dobra psina ! Ah, Bruno, sav je sviet crvotočina. Poezija i čovječtvo? Da! Vražtvo, Sve vražtvo! Tek mi da smo janjci blaži? Ne, brajko ! Prot vragovom i mi vrazi ! Ne oni sladki, himbeni, ne lažtvo Za lažtvo, nego bat za bat ! Jest, tako, 1 samo tako bit će što. Moj dragi, I ja bjeh blag ko vi, al naopako Zalutah, još pod starost. Bože blagi! Ja četrestosme oko izgubio, To lievo, prot Madjaru; al sam bio