Topola

197

Ribara šaka sazda mermer-gore, Vrh plitka pieska nehotične stiene ; Ribara šaka šatre zid Bizanta, Na svetoj Sofi razviv Marka stieg ; Ribara šaka stjera kod Lepanta Alaha ladje sve u krvav bi eg ; Sto zalud kusô holi Perzijanac, Ribara šaka skova moru lanac ! Pučinom svjetskom vlada barjak lava, Pučinom neba ori mu se slava; Od krune više vriedi zlatna kapa, Njoj klanjaju se sultan, car i papa. A1 noć je tiha, noć je tajna, niema, . Pod njenim velom zlatni lav sad driema. Ne budi mi ga jer kad silan rukne, Od užasa će morsko dno da pukne. Ne budi lava ! Oblak minu ... Sto ono noćnim svjetlom sinu? Dužinom kopna povrh suhog pieska Čudnovat niz se gladkih devi ljeska. Neumitno kod tvrdjave Margere Baterije se rede Sankilota, Prot mermer-gradu crna ždriela pere, Krilašu lavu gvozdena strahota. Napoleon da, mali Korzikanac Na rtu mača nosi svieta kob, On mletačkomu divu kuje lanac, Napoleon Venecji kopa grob. 11. Pred duždev-dvorom stoji stražanin; Na silna prsa pao dugi brk, Gorostas čovjek, žarka oka, mrk. Ej čije li si kršne majke sin? Ta mletački mu biljeg na klobuku, Ta mletačka mu puška sja u rukuh, Po haljini se Mlečić vojnik kaže. Ne, biljeg, puška, ruho, sve to laže.