Topola

199

Ta prenu li se u sviest jadni rob? |e 1’ suza zviezdom usred robske tmine? Ta peče li mu srce ljuta kob, Te sva se bol u vreloj suzi vine? Junače mrki, mani mi se jada, Gle kako svieća duždeva se žari, Tu sjede silni tvoji gospodari. Oh trista puti njim je gore sada ! Uzplamtjeti će tajni plamen srca, Slobode dahom sin će tvoj da diše, A1 gospodari tvoji nikad više. Ti čuvaš svietlog dužda živa mrtca. 111. Sred zlatne sobe drhće voštanica, Po slavnih slikah plaho svjetlo pline; Tu sjede ljudi sdvojna, blieda lica, Života krv im kao žižak gine ; Tek žarko oko užasno se vrti, Ko bolestniku u tren strašne smrti. Kadila rujna niz rame im pada, A zlatnu kapu nosi od njih jedan; Nu kô što svi i oh je blied i biedan Venecije tuj slavne sjedi vlada. Senat i dužd sve kipi od kamena, Republike tu sbori duša sva ; Vladari danas! Sutra? Bog to zna! Vladari danas ! Sutra možda sjena ; Kadila? Krpa, Zlatni rog? Rugavet. Republika? Tek smiešna, mrtva avet. I reče dužd ak’ riečju izdisaj se zove «Sred strašne noći skupih sad vas ove, Sve što za dobe bolje naše sreće Pri vieću nikad nije bilo svieće ; A1 zakon stavni mienja prieka nužda. Senatori! Još jednom čujte dužda: Nad otačbinom smrtni visi mač —» Vladara shrva pri tom ljuti plač