Topola

233

Nasladjuje se svatko robskom krvi, U piesak štono lakomi se skriva ; Taj narod sad gospodstvom nekoč prvi Sta želi još, kad glava tek je živa? Podnimio se Cezar, gorski lave, U žamor mu se kletva s usta gubi : «0 zašto narod nema jedne glave, Da jednim mahom Cezar mu je srubi!» Vremena već su prošla igre, hljeba, Tiranstvo pade. robstva više nije; A1 danas veća jošte neman vreba, Lukavstvom sipa otrov poput zmije. A puk, a narod? Zalud svaka varka, Otrovat ne ćeš miloga mi roda; U grudih svakom’ iskra sieva žarka : Duševna to je prosvjeta, sloboda! Hugo Badalić.